Priča o pekmezu

Iz Barbarinog rječnika:

Pekmez (m.r., jd., GEN –a, mn. –i)  -  želatinasta tvar koju ljudi vole nazivati hranom i mazati je nožem na raznorazne stvari, poput palačinki ili kruha. Ponekad se koristi i za prekrivanje kolača prije nego što se stavi glazura (ili je to možda uvijek tako, a ne samo ponekad, ne znam cuz I suck badly kad je riječ o kuhanju bilo kakve vrste, što me čini lošom dadiljom, a u nekom trenutku budućnosti, vjerojatno i lošom ženom, majkom te izrazito dobrom kraljicom jer kraljice ionako ne moraju kuhati, nego plate nekoga da to radi umjesto njih i onda se još hvale time što ne znaju kuhati).

Primjer: Nikada nisam voljela pekmez i uvijek sam pored živa pekmeza radije birala nutelu (ili, govoreći jezikom mojeg djetinjstva – eurokrem), ali moram priznati jednu stvar, a ta je: uvijek, baš uvijek, gdje god živjela i čime god se hranila, imam pekmeza u frižideru. I povijest tog pekmeza uvijek je nekako slična – doselim u stan/studentsku sobu i donesem sa sobom teglu pekmeza koji sam naslijedila iz prethodnoga stana/studentske sobe i bilo mi ga je žao baciti. Pa tutnem tu teglu pekmeza u najzabitiji kutak frižidera i pustim ga da tamo čeka bolje sutra, koji nikad zapravo ne bude sutra, nego bude za cca nekoliko mjeseci do pola godine, kada napravim neku vrstu palačinka-partyja i pozovem sebi drage ljude, koji su, uglavnom, Chinchi i Herbe. Onda im mažem pekmez na palačinke, osobito Herbi jer ona to voli, ali sama nikad ne pojedem nijednu takvu jer, Bože moj, tko bi jeo pekmezaste palačinke pored živih ovih s nutelom (sada više nikad nemam palačinke s eurokremom). I tako završi sudba tegle s pekmezom, tako dođe to njeno bolje sutra-nakon-nekoliko-mjeseci, samo i isključivo zato što nisam društvena osoba i rijetko imam goste, čemu je uglavnom razlog taj da ne znam kuhat pa me sram zvati ih doma i nuditi čipsom ili, u najboljem slučaju, palačinkama.

Međutim, čim potrošim teglu pekmeza, kupim novu jer što je muškarac bez brkova i frižider bez pekmeza, pa tutnem punu teglu pekmeza u najdublji kutak frižiderskog mračnog svemira i onda je pustim tako da čeka bolje sutra, koje, moje nedruštvenosti radi, dođe nakon par mjeseci ili nikad, pri čemu onda tu teglu pekmeza seljakam sa sobom okolo i puštam je da se kiseli i čeka bolje sutra u društvu nedruštvene mene.

Izvedenica: raspekmeziti se – rasplakati se, raznježiti se, postati sladunjav i memljiv poput pekmeza, popičkastit se, kreveljiti se i jecati nekontrolirano, suziti očima jer je nešto jako ganutljivo, ići na živce svima oko sebe vlastitom cendravošću. Osobina ljudi, u pravilu žena, koje vole svijetu poručivati kako su dobre i osjećajne, npr. onih žena koje vide prosjaka ili bolesno dijete na ulici pa se raspekmeze i onda svima pričaju cijeli dan kako su bile tužne i kako su se raspekmezile i onda još pišu o tome npr. na blogu ili pričaju dečku ili na kavi s frendicama, a sve u svrhu prikazivanja sebe jako nježnom, snježnom i neizbježnom, osobito ako istaknu kako su loše kuharice pa, eto, barem da se zna kako se raspekmezuju jer onda će ih to, možda, ipak učiniti poželjnim materijalom za majke...

Primjer(i):

Evo kad se ja sve raspekmezujem, do te mjere da ljudi onda na mene krenu nožem, ali ne kako bi me priklali, nego kako bi me namazali na kruh jer sam tako raznježena i tako se krenem otapat i ridat, da od mene apsoulutno nema nikakve druge koristi, osim te da me se namaže na kruh jer sam ionako pekmez:

-          Kad mi se rodi najstariji nećak pa ga vidim prvi put u životu pa plačem jer je mali.

-          Kad mi najstariji nećak prvi put u životu dobije gripu, tj. neku želučanu virozu pa dođem u goste i onda on spava, tj. kunja meni na koljenima i prdne pa ga boli pa počne plakat pa meni prođe kroz glavu – joooj, kako je on mali i stane na moja dva koljena i još ne visi sa strane, a vidi kako je bolestan, boli ga čak i kad prdne pa plačem jer je bolestan.

-          Kad mi se rodi drugi nećak pa zbog pavlovljevog refleksa počnem plakat ko da nema sutra pa mi se sestra smije i pita me da jel ja to ovuliram pa onda ja još malo plačem.

-          Kad padnem ispit prvi put.

-          Kad padnem ispit drugi put (ne isti ispit).

-          Kad padnem ispit treći put (isti ispit).

-          Kad padnem ispit, tj. znam da ću ga pasti, a nisam zaslužila pa se zatvorim u info-centar u kojem u tom periodu života radim i ima staklene prozore i vidi me cijeli faks, a ja sjedim na stolu, zarijem ruke u dlanove i plačeeeeeem, suza suzu stiže pa mi Kežo pokuca na vrata i čeka da mu otvorim jer se usrao da je umro netko pa mu ispričam da sam pala ispit pa čovjek umre od smijeha, a ja nastavim plakat. Onda saznamo da nisam pala ispit pa plačem od sreće.

-          Kad padnem ispit. Točka.

-          Kad razbijem nešto u kuhinji, npr. šalicu, koliko god nebitna bila, počnem plakat.

-          Kad putujem u Ameriku pa me sestra slika na aerodromu.

-          Kad sestra nakon 6 mjeseci dođe kod mene u Ameriku pa mi, s razlogom tek tad, pokaže slike s aerodroma. Onda se još i suzdržim, ali odjednom iskoči i slika starijeg nećaka koji je taj, eto, baš taj dan, kretao u prvi osnovne i smije se od uha do uha, a ja nisam tu, nego u avionu za Frankfurt pa se rasplačem kad to vidim.

-          Kad meni dragi ljudi pišu po internetu hejterske stvar protiv pedera, lezaba, crnaca i Srba, onda ja plačem i jebem im majku pa me oni kasnije mrze pa onda ja plačem jer me mrze.

-          Kad gledam „Mostove okruga Madison“, osobito ako ih mama i ja gledamo skupa.

-          Kad gledam „Titanic“, osobito ako ga mama i ja gledamo skupa. Plačemo na onu scenu kad ova djeci čita priču i kaže „i živjeli su sretno do kraja života“.

-          Kad gledam bilo koji film o životinjama ili djeci, poglavito „My Girl“ i „Finding Nemo“.

-          Kad prestane snimanje omiljene mi serije (nadam se da ću umrijeti prije kraja „Breaking Bada“ jer su me „Seinfeld“ i „Oz“ već dovoljno ražalostili).

-          Kad pročitam do kraja omiljenu knjigu u nastavcima („Harry“ me ubio. Ubio me čovjek! Sreća da je zadnje poglavlje toliko patetično da je to čak i meni bilo za krepat od smijeha – Albuse Severuse??? Wtf?!).

-          Kad tražim po fejsu davno izgubljene prijatelje iz Novog Sada , a koje znam iz Solarisa, pa shvatim da od mojih prijatelja iz Solarisa, osim onih koji su bili iz Drniša, nikoga nema na fejsu i da ih nikad više neću vidjet ni čut.

-          Kad me na fejsu doda frendica iz Norveške s kojom sam bila pen-pal kad sam imala 9, 10, 11, 12 i 13 godina.

-          Kad me Natalia prije Božića u Americi pogleda i kaže „Bawbawa, pwiz don´t cwy because I will cwy too“ – onda izdržim do kraja radnog vremena pa onda plačem pod tušem (takozvani rape-shower).

-          Kad čujem „In The Ghetto“.

-          Kad čujem „Suspicious Minds“, a pijana sam.

-          Kad dobijem forvardušu o mučenju životinja ili djece (nemojte mi, molim vas, to slati – znam da je sebično i nema veze s aktivizmom, ali grozno mi je to i uopće ne pročitam, samo me proganjaju slike po noći).

-          Kad sanjam zmije.

-          Kad šetam s Ozrenom po Jarunu noću pa nam lik iz vedra neba ponudi zmiju. Da živu, nasred ceste. Bebu pitona. Onda ja pobjegnem, vrištim i plačem.

-          Kad Herbe ode u Meksiko.

-          Kad se vraćam u NY iz Meksika.

-          Kad mi sestra ode u Hrvatsku.

-          Kad mi bilo koji od oba brata ode u Hrvatsku.

-          Kad je Božić. Ne u Americi, nego kad sam bilo gdje, a Božić je.

-          U ponoć na novu godinu, nemam pojma zašto. Nekako mi bude tužno šta je godina gotova. A i napijem se dotad obično već.

-          Kad mi stari priča na skajp: „Mene je taj dan triput umelo! Prvo kad si ti odletila, onda kad sam doša u Poznanovac i tamo nikog živog nije bilo, a onda kad su mi u Borju servirali kosti s janjetinom!“ Zapravo, tad se počnem smijat ko blesava, ali onda kad skužim da on plače, onda se i ja rasplačem.

-          Kad čitam bilo što u vezi hrvatsko-srpskih odnosa, posebno ako je jugonostalgično, iako nisam jugonostalgičarka (1986. sam rođena, bilo bi smiješno).

-          Kad mi bilo tko kaže bilo što ružno.

-          Kad mi bilo tko kaže bilo što lijepo.

-          Kad režem luk.

Eto, tako, to je jedna pristojna listica stvari koje bi se u mojem rječniku našle pod riječju „pekmez“. Nije neka literatura, ali barem pokazuje da sam žensko vrijedno oplođivanja, iako ne znam kuhati.