Što sam novog slušao 2015 godine
Evo, opet ću malo glumit glazbena znalca pa ću se osvrnut na prošlu godinu i šta sam najviše slušao u istoj.
10. Ghost - Meliora
Opet švedski metal, naletio sam na njih prije jedno mjesec dana i navukao se do daske. Jako su melodični, nešto kao KISS na primjer, imaju totalno hitoidni materijal i vjerojatno ću se brzo zasititi. Zapravo i ne znam zašto ih toliko slušam, ali znam odvrnut cijeli album po dva, tri puta zaredom.
Samo da napomenem, malo briju na sotonizam, ali to je više onako iz zajebancije, ne bi nikog trebalo sablazniti.
Samo da napomenem, malo briju na sotonizam, ali to je više onako iz zajebancije, ne bi nikog trebalo sablazniti.
9. Jonny Greenwood - Junun
I ovo je jako recentna akvizicija, iz prosinca. Jonny Greenwood uopće nije glavni na albumu, ni blizu, on služi više kao mamac; i ja sam, na kraju krajeva, tako čuo za ovaj biser etno glazbe.
Glava albuma je izvjesni Shye Ben Tzur, židov koji brije na indijsku glazbu, otišao je tamo živit, skompao se s lokalnim majstorima i skladao jebene stvari poštujući tradiciju, ali i dodajući neke nove elemente. Jonny se tu diskretno ubacio, dao svoj obol u par stvari, doveo Nigela Godricha za producenta i Paula Thomasa Andersona da snimi dokumentarac. Sve u svemu, jako zanimljivo ako hoćete otvorit uši.
8. Roisin Murphy - Hairless Toys
Ja sam jako volio Moloko, pogotovu njihov zadnji album, Statues za koji mi ni do dan danas nije jasno kako nije postao monster hit, ali eto, ljubav pukla, bend se raspao i Roisin krenula svojim putem. Družila se s dobrom ekipom, izgledala jebeno, radila zanimljive stvari, ali nekako, nije mi to bilo to. Do Hairless Toys. Ovo je njeno najbolje solo izdanje, album nema praznog hoda, može ga se slušat onako usput, a opet, i nakon n-tog slušanja otkrit ćete po nešto novo. Produkcija perfektna, kristalan sound, surround all around...
7. Django Django - Born Under Saturn
Dosta im je dobar bio prvijenac pa sam sa nestrpljenjem iščekivao šta će bit sa drugijencem. Nisu me razočaralii kao ni Alt-J prošle godine.
Zapravo, ovaj im je album još bolji nego prvi. Višeglasje i dalje dominira u gotovo svim stvarima, ko da slušate Byrdse ili The Beach Boys, samo puno modernije i ispoliranije. I ovo možete pustiti da vam svira negdje u pozadini, sigurno će vam se svidit, kome se ne svidi, taj je bez sluha.
Zapravo, ovaj im je album još bolji nego prvi. Višeglasje i dalje dominira u gotovo svim stvarima, ko da slušate Byrdse ili The Beach Boys, samo puno modernije i ispoliranije. I ovo možete pustiti da vam svira negdje u pozadini, sigurno će vam se svidit, kome se ne svidi, taj je bez sluha.
6. John Grant - Grey Tickles, Black Pressure
Ovaj lik je genijalac, a na njega sam nabasao tek ove godine kad sam negdje pročitao da mu je Biggi Veira iz Gus Gus pomogao snimiti drugi album, Pale Green Ghosts. Kako obožavam Gus Gus, poslušam ja par stvari sa Pale Green Ghosts i padnem na guzicu. Ono, odvali me album totalno. Odmah skinem album, remek djelo. Probam i prvi album, dobar je, ali ni blizu ko PGG. Znači stvar je u Biggi Veiri.
Vidim, izlazi na jesen treći album, "Grey Tickles, Black Pressure", nema Biggija na njemu i skeptičan sam dosta, kad ono kurac!
Treći album dobar ko i drugi, možda i bolji. Ljudi, poslušajte John Granta, to je čovik koji ima šta za reć i silno je talentiran. Svidit će vam se i ako niste nešto ludi za elektronikom, to su jednostavno odlične stvari.
Vidim, izlazi na jesen treći album, "Grey Tickles, Black Pressure", nema Biggija na njemu i skeptičan sam dosta, kad ono kurac!
Treći album dobar ko i drugi, možda i bolji. Ljudi, poslušajte John Granta, to je čovik koji ima šta za reć i silno je talentiran. Svidit će vam se i ako niste nešto ludi za elektronikom, to su jednostavno odlične stvari.
5. Steven Wilson - Hand. Cannot. Erase.
Steven Wilson, čovjek koji je Porcupine Tree. Osoba za koju se prog bogovi iz sedamdesetih trgaju da im remasterira njihove bezvremenske albume. Najbolji frend Mikaela Akerfeldta. Definicija prog rocka dvadesetprvog stoljeća. I napravio novi solo album prošle godine. I kakav je?
Ukratko, jebe majku. Ako ste poslušali "The Raven Who Refused to Sing", njegov prethodni album iz 2012, onda znate šta možete očekivati od ovog albuma. I dobit ćete sve, virtuoznu svirku, epske momente, pjesme s pričom, emocijom, sve ono zbog čega neki prog smatraju prekrasnim, a drugi ga odbacuju kao preseravanje. Dobit ćete i neke nove momente jer Wilson nikad slijepo ne kopira matricu s prethodnog albuma, uvijek doda nešto novo i zanimljivo. Ako vam se da investirati nešto vremena u ozbiljnu glazbu, toplo preporučam kao i prethodnika.
Ukratko, jebe majku. Ako ste poslušali "The Raven Who Refused to Sing", njegov prethodni album iz 2012, onda znate šta možete očekivati od ovog albuma. I dobit ćete sve, virtuoznu svirku, epske momente, pjesme s pričom, emocijom, sve ono zbog čega neki prog smatraju prekrasnim, a drugi ga odbacuju kao preseravanje. Dobit ćete i neke nove momente jer Wilson nikad slijepo ne kopira matricu s prethodnog albuma, uvijek doda nešto novo i zanimljivo. Ako vam se da investirati nešto vremena u ozbiljnu glazbu, toplo preporučam kao i prethodnika.
4. Everything Everything - Get To Heaven
Treći album Everything Everithing mi nije sio na prvu loptu. Jako je dugačak, ima komplicirane stvari, pun je svega i izgleda nekako nabacano. Ali eto, prođe šest mjeseci i ispadne da sam ga poprilično slušao. Šta je još bolje, nakon nekog vremena navikneš se na svu tu količinu glazbe i brbljanja i skužiš da je Get To Heaven možda i bolji od svojeg prethodnika iako neće proći ni približno dobro kao Arc (to je prethodnik).
3. Noze - Come With Us
Kako sam na Noze naletio, ni sam ne znam. Mislim da mi je na njih skrenuo pažnju Tomica Šašek, ali nisam siguran. Uglavnom, otkad sam ih skužio, nikad ne prođe deset dana a da ne zavrtim neki njihov album. Noze su dva luđaka iz Francuske (Belgije?) koji vole techno, house, vodvilj, Toma Waitsa, bugarsku narodnu glazbu, šansonu i sve ostalo što vole mladi. Njihov se izričaj ne može definirati, to treba čuti i osjetiti.
Na Come With Us su se malo primirili, snimili nekakvu chill glazbu koja je, kao i sve ostalo od njih, vrh vrhova. Ima i remiks album, sami su ga gazali, tu su mao plesnije verzije svih stvari, isplati se poslušti i to.
Na Come With Us su se malo primirili, snimili nekakvu chill glazbu koja je, kao i sve ostalo od njih, vrh vrhova. Ima i remiks album, sami su ga gazali, tu su mao plesnije verzije svih stvari, isplati se poslušti i to.
2. Faith No More - Sol Invictus
Faith No More, band moje mladosti. Angel Dust zakucan negdje u vrhu najboljih albuma uopće. Koncert u Zgrebu sredinom devedesetih teško razočaranje, toliko da sam do prije nekoliko godina u potpunosti izignorirao King For a Day i Album Of The Year. Tu sam omašku ispravio nedavno i
od tad nagovaram sve žive i mrtve koji su voljeli Angel Dust da poslušaju i ove albume iza.
I taman kad sam zavolio sve albume FNM, dođe vijest o reunionu. Najprije samo koncerti, a onda se krene šuškati i o novom albumu.
E sad, svi znamo kako je prošao Chinese Democracy, a ni live verzija Motherfuckera nije zvučala bogznakako. Na sreću, album je super. Ne traje predugo, 40 minuta, deset stvari, ima brzo, ima sporo, Patton urla, mrmlja, piva, ritam sekcija ubija, ma ono, ako si metalac, slušaj, ako si indie, slušaj, ako voliš glazbu, slušaj najglasnije.
od tad nagovaram sve žive i mrtve koji su voljeli Angel Dust da poslušaju i ove albume iza.
I taman kad sam zavolio sve albume FNM, dođe vijest o reunionu. Najprije samo koncerti, a onda se krene šuškati i o novom albumu.
E sad, svi znamo kako je prošao Chinese Democracy, a ni live verzija Motherfuckera nije zvučala bogznakako. Na sreću, album je super. Ne traje predugo, 40 minuta, deset stvari, ima brzo, ima sporo, Patton urla, mrmlja, piva, ritam sekcija ubija, ma ono, ako si metalac, slušaj, ako si indie, slušaj, ako voliš glazbu, slušaj najglasnije.
1. Dječaci - Firma
Da ne bi ispalo da ne slušam domaću glazbu, slušam, itekako. Splitski rap i dalje vlada scenom. Nako drugog albuma KM napisao sam da mi se čini da Dječaci ne mogu napraviti tako dobar album(folder), ali sam se zajebo. Dječaci su napravili svoj, bez dileme, najbolji album do sad. To više nije samo hip-hop, to je puno više od hip-hopa. Glazbeno nikad nisu bili ni blizu ovome sad, to je vjerojatno Zonijeva zasluga, izgleda da lik sluša sve živo i mrtvo iako vjerujem da ni Vojko nije rigidan po pitanju utjecaja sa strane, a i Ivo je spominjao Royksopp još na prošlom albumu.
Bile starke su još uvik hit, Struja mi je baš legla, ali Antonio, Smeće i Yoko Ono je nešto šta niste mogli ni u snu zamislit i to su stvari koje pomiču granice očekivanog od Dječaka. I još da dodam, zadnja stvr "Ko bi reka" je sigurno u top 3 ičega šta su napravili do sad.
Kapa dolje za Dječake!
Bile starke su još uvik hit, Struja mi je baš legla, ali Antonio, Smeće i Yoko Ono je nešto šta niste mogli ni u snu zamislit i to su stvari koje pomiču granice očekivanog od Dječaka. I još da dodam, zadnja stvr "Ko bi reka" je sigurno u top 3 ičega šta su napravili do sad.
Kapa dolje za Dječake!
Dječaci - Shopping (kako ovde Vojko repa, to nije normalno!)
P.S.
Tek sam nekidan poslušao Puscifer - Money Shot pa mi nije ušao na listu, a ušao bi 100% da sam prije došao do njega.
