Godine iđu, lete ko minute, šta bi reka Rajko, pa tako prođe i 2016 i opet berba pa krenimo:
10. Rolo - Rolo
Opet neki splićani, za ove baš niko nije čuo, ne znam ni sam kako sam na njih nabasao. Trojica ih je, čuo sam samo za Karla Kazinotija, svirao je u Leut Magnetiku, provjerio sam.
Album na bandcampu im košta dolar, isprsio sam se i nisam požalio. Legao mi je super prošlo lito, vrtio mi se često u autu, dici se također svidio.
To vam je neka lagana elektronika sa glasovima provučenim kroz vokoder (valjda se to tako zove) jako pitko i šta je najbitnije, ne dosadi; još uvijek ga s guštom poslušam.
Album na bandcampu im košta dolar, isprsio sam se i nisam požalio. Legao mi je super prošlo lito, vrtio mi se često u autu, dici se također svidio.
To vam je neka lagana elektronika sa glasovima provučenim kroz vokoder (valjda se to tako zove) jako pitko i šta je najbitnije, ne dosadi; još uvijek ga s guštom poslušam.
9. James Blake - The Colour In Anything
Taj mi je već bio u berbi 2013 sa albumom 'Overgrown'. Čovjek se drži svog stila elektronike bez beata, sa sporim, čudnim melodijama i crooning glasom.
Meni je super, definitivno nije za svačiji ukus. Btw, James Blake se sprijateljio sa još jednim čudakom, Justinom Vernonom koji radi pod monikerom Bon Iver. I Bon Iver ima novi album "22, A Million" koji mi nekako nije ušao u top 10, što ne znači da ne valja, dapače jako se dobro slaže sa "The Colour In Anything".
Meni je super, definitivno nije za svačiji ukus. Btw, James Blake se sprijateljio sa još jednim čudakom, Justinom Vernonom koji radi pod monikerom Bon Iver. I Bon Iver ima novi album "22, A Million" koji mi nekako nije ušao u top 10, što ne znači da ne valja, dapače jako se dobro slaže sa "The Colour In Anything".
8. Gojira - Magma
Baš me nešto u zadnjih par godina primio taj prog metal i ne pušta. Super žanr, ima miljardu bandova, svi sviraju ko maniti i izmišljaju nove glazbene rebuse. Nerdy do jaja.
Ovo su francuzi, dosta poznati u prog metal krugovima, album im je ispeglan do daske, precizni su (bubnjar je čudo), a nisu dosadni.
Vokal/gitarist i bubnjar su braća. Umrla im je mater prije godinu dana pa je album nekako mračan, ali meni to nikad nije smetalo. Mislim da bi se Magma mogla svidit ljudima koji briju na klasičnu glazbu, ali možda sam u totalnom ofsajdu šta se toga tiče. Metalcima toplo preporučam, ostalima ne baš.
Vokal/gitarist i bubnjar su braća. Umrla im je mater prije godinu dana pa je album nekako mračan, ali meni to nikad nije smetalo. Mislim da bi se Magma mogla svidit ljudima koji briju na klasičnu glazbu, ali možda sam u totalnom ofsajdu šta se toga tiče. Metalcima toplo preporučam, ostalima ne baš.
7. Let 3 - Angela Merkel sere
Scrobbler kaže da mi je ovo sedmi najslušaniji album u 2016. Ne znam, nisam ga pustio nijedamput u zadnjih 6 mjeseci, bio mi je jako zabavan na prvu loptu, a onda mi je naglo dosadio. Album nije sranje, ali nije ni blizu Bombardiranju, a Jedinu nećemo ni spominjati. Zapravo, mogli bismo reći da je ovo ogledni primjer kako se kad radiš muziku/knjigu nije dobro upetljavati u dnevnu politiku jer postaneš passe prije nego li te ljudi počnu konzumirati. Tko bi rekao da će numera "Kurac Marko" zvučati tako promašeno za manje od godinu dana? Ne znam, sve se bojim da je to to šta se tiče Leta 3 (i Ramba Amadeusa, kojemu je zadnji album totalni promašaj)
6. Roisin Murphy - Take Her Up To Monto
Nakon Jamesa Blakea, evo i povratnice iz prošlogodišnje berbe. Samo godinu dana nakon "Hairless Toys" Roisin nas gađa u glavu novim albumom. I to kakvim?! "Take Her Up To Monto" nije nikakav "Hairless Toys 2", zvuk na novom albumu puno je eksperimentalniji i ljubitelji Moloko zvuka mogli bi se iznenaditi. Mene je ovakav razvoj situacije jako razveselio, mislim da ću ovaj posljednji album u konačnici slušati više nego prethodnika.
5. Devin Townsend Project - Transcendence
Neumorni Devin opet jaše! Odmorio se malo kroz 2015 nakon hiperproduktivne dvijeičetrnaeste (jedan dupli album i jedan obićni) i nagradio nas bombastičnim transcendentnim albumom. Zvuk dosta sliči na Epicloud iz 2012, ali mi je nekako puniji i dorađeniji. Da stvar bude još bolja, eto nama Devina opet u tvornici 14.02, ovaj put sa sa BTBAM i Leprous. Veselim se Transcendenceu uživo!
4. Opeth - Sorceress
Ko god je sa mnom pričao o glazbi u zadnje vrijema, zna da sam totalno ispalio na ove šveđane. Sad već bivši metalci, uhvatili su se prog rock ostavštine već treći album za redom i to rade odlično. Sorceress donosi pomak u odnosu na Pale Communion, ali ne i revolucionarnu razliku. Tko je volio Pale Communion, volit će i Sorceress, štovatelji ranijeg opusa i mrzitelji prog rock faze neće re preobratiti.
Meni je album cool, jako mi je dobro legao u cjelokupni Opeth katalog, ali moram priznati da bi volio da me idućim albumom Opeth ponovo iznenadi nekim neočekivanim zaokretom.
3. Radiohead - A Moon Shaped Pool
Kad Radiohead objavi novi album to je kao kad J.K. Rowling objavi novi roman. Nitko ne može poslušati/pročitati novi uradak bez opterećenosti prethodnim djelima. JK Rowling se pokušala boriti protiv toga tako šta je prvi krimić izdala pod pseudonimom i trik joj je poprilično upalio. Radiohead to ne mogu jer Yorke ima glas kojeg ne možeš promašiti, a nije baš ni da bi se Greenwoodova gitara mogla sakriti. Bilo kako bilo, ljudi se jebeno dobro nose s teretom slave, još uvijek znaju napraviti hype oko albuma, a album je ono... jebiga, to je remek djelo jer tako to radi Radiohead i hejteri im mogu popušit.
Meni je bolji i od TKOL i od In Rainbows, ali to na kraju krajeva nije ni bitno, bitno je da se oni nisu umorili, da ne otraljavaju posao i da me svakih par godina nastave oduševljavati. Najveći i najznačajniji živući bend, bez konkurencije!
Meni je bolji i od TKOL i od In Rainbows, ali to na kraju krajeva nije ni bitno, bitno je da se oni nisu umorili, da ne otraljavaju posao i da me svakih par godina nastave oduševljavati. Najveći i najznačajniji živući bend, bez konkurencije!
2. Valentino Bošković - Marsovska listina
A evo i daleko najvećeg otkrića ove godine. Nisam ni čuo za prvi EP, VSSR pa kad me Mario početkom rujna potrefio sa linkom na pymbylymby, u čudu sam se pitao "koji je ovo kua"?
Valentino je mješavina Pink Floyda, Bowiea, Aira i Novih Fosila s tim da su trippy do ibera i da ih triba poslušati pažljivo više puta ne bi li pohvatali sve blipove, rime i raznorazne reference. Valentino pivo po Broški, ma ih ja sve razumin, jer son živi u Pučišća četiri godine. Ne mogu se dovoljno nadiviti ovom uratku i sad bih vjerojatno trebao malo kenjati o tome kako je prava šteta šta nisu prepoznati, ali mislim da su prepoznati, sve se više o njima priča, na raznim indie portalima osvajaju nagradu za domaći album godine (po meni, niko im nije ni blizu) i ne vjerujem da će odoljeti u naumu da prvi živi nastup odrade tek na Vidovoj Gori 2046.
1. David Bowie - Blackstar
Fališ mi još uvik
