Tako se, recimo, često sjetim da me je Stric Stanko pokupio jednog dana od kuće, kad je došao za godišnji odmor, pa su me on, i njegov prijatelj Darko, odveli u polje kod našeg starog vinograda.
Meni je u to doba, kao petogodišnjaku, Riblja Čorba bila omiljena grupa, jer je to slušao stariji brat, pa sam stalno ponavljao stih: "Neću da budem član mafije."
Onda je Darko, kojem je vjerojatno bilo dosta toga da sluša jedno te isto, mrmljajući zapjevao ne-auto-cenzuriranu verziju, da bi ja oduševljeno prihvatio i nastavio ponavljati: "Neću da budem član partije", pa mi je on morao objasnit da ni slučajno ne pjevam tako, jer će njega moj stari zadavit, ako to čuje.
Uglavnom, uz vinograd je raslo dosta voća, tipičnog za moje djetinjstvo. Male kruške, jako slatke, koje nikad nigdje drugo nisam vidio, zatim trešnje, koje nisu bile samonikle nego ih je moj Stric Kažo znao navrnuti...
Ne, Kažo ih je znao navrn't na rašeljku, pa bi imale čvrst korijen i dosta godina bi nosile plodove. Navrtao bi i višnje. Ko djetetu mi nikad nije bilo jasno zašto bi netko sadio taj kiseliš. Tu su bile i oskoruše, zatim voćke vinogradarke, a kad kažem "voćke", onda to u Siveriću znači breskva i ništa drugo. Dakle male breskve, koje su rasle u vinogradu.
I moje omiljene, male jabučice. Slatke ko cukar, ali jako male, tako da nisu bile cijenjene. A ja sam ih uvijek volio.
Doselismo se tako prije godinu dana u Berlin i unajmismo kuću u nizu. Novogradnju. Ispred svake kuće zasađeno stablo, kako ovi govore, dekorativne jabuke.
I prošle godine izraste tih 4-5 "dekorativnih" jabučica, iste ko one koje sam jeo u Jabuci! Iste!
Probam ih ja jest, unatoč ženinoj skepsi - slatke ko cukar!
Pojedem ih sve, jer nitko drugi nije htio.
Gledam i susjede, nikom ne pada na pamet da ih okusi. Jer - dekorativne! Svi briju na ekologiju, sve odvajaju i recikliraju, a misle da su jestive jabuke dekoracija.
Mislim, meni ih je lipo vidit, ali ih je još lipše pojist!
Samo ih ja jedem. I crvi. Oni valjda znaju šta je dobro. Nekad crva i uhvatim na djelu, pa bratski podijelimo jabučicu. Nekad ga ne uhvatim, nego ga možda i pojedem. Ako je crv dovoljno brz, onda takvu trulu jabuku bacim preko ograde.
Tamo noću prolazi mafija veprova. Nek se i oni oslade.
