Ali svjetsko prvenstvo je svjetsko prvenstvo, a tada i oni koji ne gledaju nogomet pogledaju pokoju utakmicu.
A raspad države je raspad države, a tada i oni koji ne prate politiku budu upoznati s političkim previranjima.
Pa tako i osmogodišnjaci.
Tako sam bio striktno upućen, vjerojatno od vršnjaka u školi, jer mi stari nikad nije punio glavu politikom, da se za reprezentaciju Jugoslavije ne navija, ali da Nizozemci igraju dobar nogomet, a usput imaju i zgodan raspored boja na zastavi, pa sam počeo navijat za aktualne evropske prvake. Kasnije su ispali, ja sam nastavio navijat za Argentinu i otpratio to prvenstvo do kraja.
Sjećam se kad je Argentina izbacivala Jugoslaviju na penale i starog, kako sa sjetom komentira da je teško bilo igrat Jugoslaviji skoro cijelu utakmicu s igračem manje. Znam da tada nije otvoreno navijao za njih, iako je par mjeseci prije, gledajući prijenos ždrijeba, sa svojim bratom skakao od oduševljenja jer smo izvukli povoljnu skupinu.
Za Jugu na izdisaju nije u mojoj okolini navijao nitko, osim jedne osobe.
Godinu i pol kasnije loptalo se bombama, a ne loptom, ta osoba se borila protiv te države, a ja već dobro naučio da u toj reprezentaciji gotovo da i nije bilo Hrvata,
I tek sam jučer odlučio provjerit tu informaciju i saznao da je to jedna obična hrpa govana. U reprezentaciji Jugoslavije je, od ukupno 22 igrača, bilo sedam iz Hrvatske. Još je, k tome, kapetan bio legendarni Hajdukov Zlatko Vujović.
Nije mi jasno koliko bi to igrača iz Hrvatske trebalo igrat u toj reprezentaciji, u trenutku kad Crvena Zvezda ima najbolji tim na svijetu, da ne pričamo o sramotnoj diskriminaciji na nacionalnoj osnovi?
Bilo kako bilo, ja sam bio osmogodišnjak pa su mi prodali priču da to nije naša reprezentacija. Odrasli nisu za njih navijali, svatko iz svojih razloga. Osim mog brata, ali on ionako tradicionalno ima zdrave političke stavove, što se u tom kraju ne nosi.
E pa ja nemam namjeru ponovit svoju grešku iz tog doba. Otvoreno mi se gadi HNS i govno koje mi je zgadilo nogomet, kao i oni što mu godinama vire iz guzice. Neću lagat da mi je drag mali gnom, koji je, bez da ga je itko povlačio za jezik, svojedobno rekao da reprezentaciji odgovara igrat sve domaće utakmice na Maksimiru. Neću lagat ni da mi je drag naš drugi najbolji igrač, koji nas je nepromišljenim driblingom izbacio s europskog prvenstva prije deset godina, da bi osam godina kasnije slavio preuranjeni odlazak na ljetovanje, postanjem videa na Twitter.
Neću reć ni da se sa sjetom prisjećam 1998. godine, budući da se najbolji igrač te reprezentacije uspio posrat po svemu dobrom što je napravio u karijeri.
Neću lagat ni da mi je previše stalo, jer nije.
Ali naši su i drugih nemamo.
A i veseli me što ovo prvenstvo Zdravko Mamić gleda na televiziji. Kad bi još samo nekako nestalo struje u Hercegovini...
