Preselili se mi, tako, u Njemačku, jer bit gastarbajter, a ne posjetit Dojčland je ko svirat klavir u rukavicama...
Elem, u tom procesu preseljenja i kućenja u Njemačkoj, različite stvari me asociraju na stanovito razdoblje iz prošlosti.
Tako sam se, prilikom pakiranja u Dublinu, uvjerio u to koliko imamo nepotrebnih i ne-neophodnih stvari, koje imaju svoju vrijednost i samim time zaslužuju pakiranje, transport, otpakiravanje i nalaženje novog mjesta, što, za početak, nije baš ekološki svjesno ponašanje. Tada sam se prisjetio stanovite ekološki svjesne paravojske, koja je mene, i matičnu mi obitelj, jednom riješila neprotrebnog balasta, što je dovelo do toga da lagašni, kano perušina, odšetamo u nove pobjede.
A onda sam, kad sam dobio njemački broj mobitela, skužio da isti sadrži dvaput devejsprvu godinu, i broj hotelske sobe u kojoj sam onda obitavao. Da ne bi tako, vrag bi zapamtio još jedan broj.
Kako smo ovih dana našli stalni smještaj, potrebno je da si osiguramo poslužitelje interneta i električne energije u novoj nastambi. Prvo sam potpisao ugovor za internet, umalo dodavši i kabelsku televiziju u paket, a onda sam se sjetio da ovdje imaju 7-8 programa koji se mogu primati preko obične antene, što je, za nekog ko je odrastao uz dva TV-programa, više nego dovoljno, da ne kažem da ionako uglavnom gledamo Youtube i Netflix. Potpisao sam samo za internet. Treba racionalno!
A onda sam tražio tko će nas opskrbljivat strujom i postoji stvarno dosta opcija, ali su sve iste, tj. minorno se razlikuju. Postoji, doduše, 25% skuplja opcija, koja korisniku ne daje ama baš ništa, ali zato garantira da je sva struja generirana obnovljivim izvorima energije, tako da se na tih dvajspet posto nemaš obraza glasno bunit, jer će ti reć da si đubre i da nisi ekološki svjestan.
Tako su isto onomad, početkom devedesetih, geopolitičke prilike učinile da, uz dva programa hrvatske televizije, dobijemo i nesmetani prijem Televizije Knin i Televizije Banja Luka. A ovi iz Knina nisu imali čime popunit program, pa su puštali beogradski program većinu vremena.
A na beogradskoj televiziji je bio neki kviz, sličan Kolu Sreće. Za one koji se ne sjećaju, vrtiš to kolo pa dobijaš novaca koliko ti piše na kružnom iskječku koji se odabere. Ne sjećam se u kojoj valuti su pokrivali tadašnju jugoslavensku inflaciju, ali se sjećam da je to nesretno kolo imalo dva bankrota. Jedan se zvao "bankrot" i kad ti taj izađe - sve novce izgubiš i psuješ sve živo u studiju. Drugi bankrot je isto rezultirao time da ti svi novci odu na bubanj, ali se taj zvao "dobrotvor", novci su išli u dobrotvorne svrhe, a natjecatelj je imao odglumljeni osmjeh, da mu ne kažu da je đubre, poput mene kad potpišem za struju iz uglja.
I sad bi tu trebao ići neki zaključak, ali ga nemam.
utorak, 29. siječnja 2019.
nedjelja, 20. siječnja 2019.
Berba 2018
Ove ću godine roknut petnaest komada, pet domaćih i deset stranih, jer je stvarno bila odlična godina.
Najprije domaćice.
5. Ischariotzcky - Recovery
Jako sam sretan šta berbu mogu otvoriti sa albumom na kojem mi rođak svira bas gitaru. Nisam ništa frizirao niti pumpao, ovo je lista striktno po slušanosti, da je album izašao prije, vjerojatno bi se popeo još više.
Šta reći o samom albumu? Pamtljive pjesme, savršena produkcija, glazba neki čudan miks; Gibonni u svom najboljem periodu (JZiB, Mirakul), Bon Iver, Gustavo Santaolalla i puno neke nedefinirane elektronike koju ne mogu nigdje strpati, ali zvuči fenomenalno.
Mislim da bi se trebali potruditi da prezentiraju svoju glazbu vani, jer mi se Hrvatska čini kao premali teren za ovakav band. Volio bih i da se zovu Iškariotski, lakše bi ih se guglalo.
Ischariotzcky - Basic and Rough
4. Artan Lili - New Deal
Fala ti Bože šta su ih Jinxi pozvali da budu predgrupa na njihovom koncertu u domu sportova, jer inače tko zna bi li na njih ikako naletio. Bili su baš zanimljiva predgrupa, šta me ponukalo da ih doma potražim na Deezeru, pa sam se zakačio pošteno jer sam se polako počeo oduševljavati hrpetinom dobrih stvari pa su i klinci počeli slušat pa sad čekamo kad će opet doći u Zgb da svi čoporativno odemo na koncert.
Taj Beograd je stvarno rock grad, ja ne znam da je ijedan grad u Evropi u stanju ispljunut toliko količinu jakih rock grupa.
Artani su ipak stepenicu više od svih drugih, ono, EKV liga, bez zajebancije.
Artan Lili - Nije svejedno
3. Krešo Bengalka - Split ZOO
Krešo roka po jedan album godišnje, Split Zoo sam slušao još više nego Finale. Ako mislite da je na prošlom imao uvrnute goste, onda niste čuli ni po' mise. Ovako lude goste nećeš naći nigdi, zaboli ga kurac oće ti se svidit.
Krešo Bengalka - Nokturno
2. HIGH5 - Backstageboys
Je da volim domaći hip-hop, ali uglavnom sam naslonjen na splitski đir. Riđi mi se jako svidio kao gost na zadnjem albumu Dječaka, Gram Turizlo mi je bio dobar, ali ovo mi je odlično. Vjerojatno će većini koji probaju poslušati ovo ići grozno nakurac, ali čini mi se da je to, u neku ruku i bio cilj ove glazbene skupine.
Izašao je u prvoj polovici godine i mislio sam da će mi se izlizati, ali nije, zavrtim ga svako toliko i još ću.
HIGH5 - Glavozin
1. Vojko V - Vojko
O ovome je već sve rečeno u medijima; ja ću samo dodati da sam totalno zbunjen kako je moguće da je Vojko napravio album koji je bolji i od Istine i od Firme. Kako to?
Ovo je puno više od albuma godine, Vojko je uspio u onome šta su dosad napravili samo TBF i Edo Maajka, a to je da ga zavole i ljudi koji ne vole rap, a da se pri tome ne "proda".
Šta je najsmješnije, mislim da bi se Vojko prodao bez beda, ali ne zna (... neće da kupi).
Rekao je da neće više izdavat albume, nadam se da će radit nešto kao Artan Lili, izdavat singl po singl pa onda to spojit u album.
Vojko V - Ne može
Eto, to je to od domaćih, prijeđimo u međunarodne vode.
10. Thomas Giles - Don't Touch The Outside
Thomas Giles je vokal i klavijaturist Prog-Metal banda Between The Buried And Me, a solo albumi su mu uglavnom iskorak u malo mirnije vode.
Tako je bilo i sa ovim albumom, to s metalom nema veze, puno je više na momente neka eksperimentalna elektronika ili filmska glazba.
Čovjek je nenormalno nadaren za skladanje i ima super glas. Doveo je goste, Kristoffer Rigg iz Ulvera i Einar Solberg iz Leprous; odlično su se uskladili.
Mislim da mu je ovo najbolji solo album iako je meni i prošli, Velcro Kid, jako dobar.
Thomas Giles - Milan
9. Haken - Vector
Izašao je krajem desetog mjeseca, to vjerojatno znači da ću ga se još naslušati jer u Hakenu se uživa polako i dugo. Prvi singl, The Good Doctor, nije me se baš dojmio pa sam pomislio da će album bit flop, što bi nakon The Mountaina i Affinitija stvarno bila šteta.
Razloga za strah ipak nije bilo, majstori su roknuli sedam stvari na kompaktnom 44-minutnom albumu (zapravo 6, jer je prva intro) kao i šta treba bit sa pravim progom, a ovaj album to definitivno jest.
Tko god voli Haken, neće se razočarati, a tko ih nije slušao, a fura se na Prog Rock/Metal, nek pod hitno ispravi grešku.
Haken - A Cell Divides
8. The Presets - Hi Viz
And now something completely different. The Presets su australski duo sa tri albuma iza sebe od kojih je drugi, Apocalypso sa singlom My People, bio prava bomba 2008 kad je izašao.
Nakon toga su ih Daft Punk pozvali sa sobom na turneju, pričali ljudi po internetu da je to bilo ludo i sve je išlo kako treba, izdali su treći album, kritika ga nahvalila, meni je bio bzvz i nekako sam ih stavio u zapećak.
Ali prije nešto manje od mjesec dana čitam post gorenavedenog Thomasa Gilesa u kojem on govori o njemu najzanimljivijim albumima protekle godine i spomene tako i Presets. To me ponukalo da i sam poslušam novi album.
Kako sam ga pustio prvi put, tako sam ga vrtio gotovo svaki dan od tada. Album je jači i raznovrsniji od Apocalypsa, a u isto vrijeme je pun dizalica i headbangera. Ovo je muzika za party, a može i za po doma ako vam se skače ili ako vam se bar klima glavom.
The Presets - Do What You Want
7. Courtney Barnett - Tell Me How You Really Feel
Courtney Barnett je imala ludo dobar debut dviipetnaeste "Sometimes I Sit And Think And Sometimes I just Sit" sa par megauspješnih singlova. Zatim je prošle godine napravila puno tiši i melankoličniji duet sa Kurt Vileom.
U tom pravcu je nastavila i sa novim albumom. Album sam poslušao čim je izašao u petom mjesecu, zatim sa ga još dvaput zavrtio i zaboravio na njega.
Ne znam kako sam ga se opet sjetio najesen, jer nisam baš u toj vrsti glazbe pa mi Courtney ne iskače u feedu, ali dobro da jesam jer je album puno bolji i zanimljiviji nego što izgleda na prvu.
To je zapravo super kad te album uzme sa delayem, obično se dogodi da ti uđe u stalnu kolekciju. Tko nije čuo za Courtney, bolje da proba najprije prvi pa ako mu se svidi, nek proba i ovaj i nek mu da šansu da legne.
Courtney Barnett - Nameless, Faceless
6. Django Django - Marble Skies
Prvi "povratnici" na internacionalnoj listi, album su izdali još početkom 2018. Nemam puno komentara, zadržali su visok nivo sa prva da albuma. Tko voli Alt-J i Everything, Everything, voljet će i njih.
Django Django - Surface To Air
5. Unknown Mortal Orchestra - Sex & Food
Hvala ti Viktore što si mi upro prstom na njihov prethodni album Multi-Love koji je pravo remek djelo, a prošao bi mi ispod radara ko ništa. UMO su zapravo novozelanđanin Ruban Nielson i prijatelji, zvuk im je teško definirati, meni je to kao neki Prince kojeg boli kua koliko će albuma prodati.
Zapravo dosta glupa definicija, na 90% stvari uopće ne sliče na Princea. Uglavnom, Ruban vrlo vješto i zanimljivo koristi gitaru, a stvari su mu puno bogatije nego šta zvuče na prvu ruku i svakim novim slušanjem otkrijete nešto novo.
Dakle, tko god se fura na nekakav Indie, mora ovo poslušati.
Unknown Mortal Orchestra - American Guilt
4. Ghost - Prequelle
I ovi su kao i Django bili na listi 2015, samo što je Ghost učinio korak naprijed. Prequelle je bolji album od Meliore i sad je već jasno da je Tobias Forge u stanju napraviti melodični metal hit kad god mu padne na pamet.
S druge strane, ovo je muzika koja ima rok trajanja, ali dok ide, ide, jako je zabavna za slušanje.
Ghost - Rats
3. GusGus - Lies Are More Flexible
Evo i starih, dobrih islanđana. Bili su lito '17 u Šibeniku, na tvrđavi, napravili su odličan party, onda su došli u Tvornicu, opet napravili rusvaj i nakon toga izdali album koji se drži iste formule još od 24/7. I neka, dobra je to formula i malo tko je može provesti u djelo tako dobro kao GusGus. Ovo nije Arabian Horse, ali je tu negdi, a bolje od Mexica.
Jako dobro!
GusGus - Don't Know How To Love
2. Spires - A Parting Gift
Ovo je band za kojeg nitko tko ovo čita nije nikad čuo. Iz Manchestera su, sviraju prog metal, ovo im je treći album. Sliče na Opeth iz Still Life - Ghost of Perdition faze, čuje se nešto od Mastodona, ali su zapravo dosta posebni.
Stvari su im duge, komplicirane i meni se jako sviđaju. Zapravo, jako me čudi kad vidim da na Deezeru imaju manje od 300 followera.
Bojim se da neće još dugo, jer biti tako dobar i toliko ulagati u band i glazbu koju voliš, a imati tako jadan feedback... jebiga.
Spires - The Seer
1. Between The Buried And Me - Automata
Trenutno najbolji band na svijetu. Izdali su album u dva dijela, prvi početkom, drugi sredinom godine. Nekim fanovima je to smetalo, meni je bilo ok, album je ionako jako gust i teško ga je iz prve sažvakati odjednom.
Ljudi sviraju bezobrazno dobro, stvari su jako različite, a svaka ubija, doslovno nema lošeg momenta na albumu. Moji favoriti su Voice of Trespass gdje kombiniraju metal i swing i The Proverbial Bellow gdje kombiniraju sve i dominiraju od početka do kraja.
Fantastičan band u naponu snage. Tko voli metal ne može ostati gluh na ovo zlato.
BTBAM - Condemned To The Gallows
Najprije domaćice.
5. Ischariotzcky - Recovery
Jako sam sretan šta berbu mogu otvoriti sa albumom na kojem mi rođak svira bas gitaru. Nisam ništa frizirao niti pumpao, ovo je lista striktno po slušanosti, da je album izašao prije, vjerojatno bi se popeo još više.
Šta reći o samom albumu? Pamtljive pjesme, savršena produkcija, glazba neki čudan miks; Gibonni u svom najboljem periodu (JZiB, Mirakul), Bon Iver, Gustavo Santaolalla i puno neke nedefinirane elektronike koju ne mogu nigdje strpati, ali zvuči fenomenalno.
Mislim da bi se trebali potruditi da prezentiraju svoju glazbu vani, jer mi se Hrvatska čini kao premali teren za ovakav band. Volio bih i da se zovu Iškariotski, lakše bi ih se guglalo.
Ischariotzcky - Basic and Rough
4. Artan Lili - New Deal
Fala ti Bože šta su ih Jinxi pozvali da budu predgrupa na njihovom koncertu u domu sportova, jer inače tko zna bi li na njih ikako naletio. Bili su baš zanimljiva predgrupa, šta me ponukalo da ih doma potražim na Deezeru, pa sam se zakačio pošteno jer sam se polako počeo oduševljavati hrpetinom dobrih stvari pa su i klinci počeli slušat pa sad čekamo kad će opet doći u Zgb da svi čoporativno odemo na koncert.
Taj Beograd je stvarno rock grad, ja ne znam da je ijedan grad u Evropi u stanju ispljunut toliko količinu jakih rock grupa.
Artani su ipak stepenicu više od svih drugih, ono, EKV liga, bez zajebancije.
Artan Lili - Nije svejedno
3. Krešo Bengalka - Split ZOO
Krešo roka po jedan album godišnje, Split Zoo sam slušao još više nego Finale. Ako mislite da je na prošlom imao uvrnute goste, onda niste čuli ni po' mise. Ovako lude goste nećeš naći nigdi, zaboli ga kurac oće ti se svidit.
Krešo Bengalka - Nokturno
2. HIGH5 - Backstageboys
Je da volim domaći hip-hop, ali uglavnom sam naslonjen na splitski đir. Riđi mi se jako svidio kao gost na zadnjem albumu Dječaka, Gram Turizlo mi je bio dobar, ali ovo mi je odlično. Vjerojatno će većini koji probaju poslušati ovo ići grozno nakurac, ali čini mi se da je to, u neku ruku i bio cilj ove glazbene skupine.
Izašao je u prvoj polovici godine i mislio sam da će mi se izlizati, ali nije, zavrtim ga svako toliko i još ću.
HIGH5 - Glavozin
1. Vojko V - Vojko
O ovome je već sve rečeno u medijima; ja ću samo dodati da sam totalno zbunjen kako je moguće da je Vojko napravio album koji je bolji i od Istine i od Firme. Kako to?
Ovo je puno više od albuma godine, Vojko je uspio u onome šta su dosad napravili samo TBF i Edo Maajka, a to je da ga zavole i ljudi koji ne vole rap, a da se pri tome ne "proda".
Šta je najsmješnije, mislim da bi se Vojko prodao bez beda, ali ne zna (... neće da kupi).
Rekao je da neće više izdavat albume, nadam se da će radit nešto kao Artan Lili, izdavat singl po singl pa onda to spojit u album.
Vojko V - Ne može
Eto, to je to od domaćih, prijeđimo u međunarodne vode.
10. Thomas Giles - Don't Touch The Outside
Thomas Giles je vokal i klavijaturist Prog-Metal banda Between The Buried And Me, a solo albumi su mu uglavnom iskorak u malo mirnije vode.
Tako je bilo i sa ovim albumom, to s metalom nema veze, puno je više na momente neka eksperimentalna elektronika ili filmska glazba.
Čovjek je nenormalno nadaren za skladanje i ima super glas. Doveo je goste, Kristoffer Rigg iz Ulvera i Einar Solberg iz Leprous; odlično su se uskladili.
Mislim da mu je ovo najbolji solo album iako je meni i prošli, Velcro Kid, jako dobar.
Thomas Giles - Milan
9. Haken - Vector
Izašao je krajem desetog mjeseca, to vjerojatno znači da ću ga se još naslušati jer u Hakenu se uživa polako i dugo. Prvi singl, The Good Doctor, nije me se baš dojmio pa sam pomislio da će album bit flop, što bi nakon The Mountaina i Affinitija stvarno bila šteta.
Razloga za strah ipak nije bilo, majstori su roknuli sedam stvari na kompaktnom 44-minutnom albumu (zapravo 6, jer je prva intro) kao i šta treba bit sa pravim progom, a ovaj album to definitivno jest.
Tko god voli Haken, neće se razočarati, a tko ih nije slušao, a fura se na Prog Rock/Metal, nek pod hitno ispravi grešku.
Haken - A Cell Divides
8. The Presets - Hi Viz
And now something completely different. The Presets su australski duo sa tri albuma iza sebe od kojih je drugi, Apocalypso sa singlom My People, bio prava bomba 2008 kad je izašao.
Nakon toga su ih Daft Punk pozvali sa sobom na turneju, pričali ljudi po internetu da je to bilo ludo i sve je išlo kako treba, izdali su treći album, kritika ga nahvalila, meni je bio bzvz i nekako sam ih stavio u zapećak.
Ali prije nešto manje od mjesec dana čitam post gorenavedenog Thomasa Gilesa u kojem on govori o njemu najzanimljivijim albumima protekle godine i spomene tako i Presets. To me ponukalo da i sam poslušam novi album.
Kako sam ga pustio prvi put, tako sam ga vrtio gotovo svaki dan od tada. Album je jači i raznovrsniji od Apocalypsa, a u isto vrijeme je pun dizalica i headbangera. Ovo je muzika za party, a može i za po doma ako vam se skače ili ako vam se bar klima glavom.
The Presets - Do What You Want
7. Courtney Barnett - Tell Me How You Really Feel
Courtney Barnett je imala ludo dobar debut dviipetnaeste "Sometimes I Sit And Think And Sometimes I just Sit" sa par megauspješnih singlova. Zatim je prošle godine napravila puno tiši i melankoličniji duet sa Kurt Vileom.
U tom pravcu je nastavila i sa novim albumom. Album sam poslušao čim je izašao u petom mjesecu, zatim sa ga još dvaput zavrtio i zaboravio na njega.
Ne znam kako sam ga se opet sjetio najesen, jer nisam baš u toj vrsti glazbe pa mi Courtney ne iskače u feedu, ali dobro da jesam jer je album puno bolji i zanimljiviji nego što izgleda na prvu.
To je zapravo super kad te album uzme sa delayem, obično se dogodi da ti uđe u stalnu kolekciju. Tko nije čuo za Courtney, bolje da proba najprije prvi pa ako mu se svidi, nek proba i ovaj i nek mu da šansu da legne.
Courtney Barnett - Nameless, Faceless
6. Django Django - Marble Skies
Prvi "povratnici" na internacionalnoj listi, album su izdali još početkom 2018. Nemam puno komentara, zadržali su visok nivo sa prva da albuma. Tko voli Alt-J i Everything, Everything, voljet će i njih.
Django Django - Surface To Air
5. Unknown Mortal Orchestra - Sex & Food
Hvala ti Viktore što si mi upro prstom na njihov prethodni album Multi-Love koji je pravo remek djelo, a prošao bi mi ispod radara ko ništa. UMO su zapravo novozelanđanin Ruban Nielson i prijatelji, zvuk im je teško definirati, meni je to kao neki Prince kojeg boli kua koliko će albuma prodati.
Zapravo dosta glupa definicija, na 90% stvari uopće ne sliče na Princea. Uglavnom, Ruban vrlo vješto i zanimljivo koristi gitaru, a stvari su mu puno bogatije nego šta zvuče na prvu ruku i svakim novim slušanjem otkrijete nešto novo.
Dakle, tko god se fura na nekakav Indie, mora ovo poslušati.
Unknown Mortal Orchestra - American Guilt
4. Ghost - Prequelle
I ovi su kao i Django bili na listi 2015, samo što je Ghost učinio korak naprijed. Prequelle je bolji album od Meliore i sad je već jasno da je Tobias Forge u stanju napraviti melodični metal hit kad god mu padne na pamet.
S druge strane, ovo je muzika koja ima rok trajanja, ali dok ide, ide, jako je zabavna za slušanje.
Ghost - Rats
3. GusGus - Lies Are More Flexible
Evo i starih, dobrih islanđana. Bili su lito '17 u Šibeniku, na tvrđavi, napravili su odličan party, onda su došli u Tvornicu, opet napravili rusvaj i nakon toga izdali album koji se drži iste formule još od 24/7. I neka, dobra je to formula i malo tko je može provesti u djelo tako dobro kao GusGus. Ovo nije Arabian Horse, ali je tu negdi, a bolje od Mexica.
Jako dobro!
GusGus - Don't Know How To Love
2. Spires - A Parting Gift
Ovo je band za kojeg nitko tko ovo čita nije nikad čuo. Iz Manchestera su, sviraju prog metal, ovo im je treći album. Sliče na Opeth iz Still Life - Ghost of Perdition faze, čuje se nešto od Mastodona, ali su zapravo dosta posebni.
Stvari su im duge, komplicirane i meni se jako sviđaju. Zapravo, jako me čudi kad vidim da na Deezeru imaju manje od 300 followera.
Bojim se da neće još dugo, jer biti tako dobar i toliko ulagati u band i glazbu koju voliš, a imati tako jadan feedback... jebiga.
Spires - The Seer
1. Between The Buried And Me - Automata
Trenutno najbolji band na svijetu. Izdali su album u dva dijela, prvi početkom, drugi sredinom godine. Nekim fanovima je to smetalo, meni je bilo ok, album je ionako jako gust i teško ga je iz prve sažvakati odjednom.
Ljudi sviraju bezobrazno dobro, stvari su jako različite, a svaka ubija, doslovno nema lošeg momenta na albumu. Moji favoriti su Voice of Trespass gdje kombiniraju metal i swing i The Proverbial Bellow gdje kombiniraju sve i dominiraju od početka do kraja.
Fantastičan band u naponu snage. Tko voli metal ne može ostati gluh na ovo zlato.
BTBAM - Condemned To The Gallows
Pretplati se na:
Postovi (Atom)