- Zamisli igru: Imaš dugačku ravnu pistu. Na krajevima piste su dva auta okrenuta jedan prema drugom. U jednom autu si ti, u drugom neki lik. Ti se zaletiš prema njemu, on prema tebi. Možete voziti ravno ili skrenuti svak u svoju desnu stranu. Izgubio je onaj koji prvi skrene. Ako se sudarite, izginut ćete obojica. Kako igraš?
- Glupa ti je igra, tko bi to igrao, previše je opasno.
- A zamisli da možeš iščupati volan. Krenete ful gas jedan prema drugom, ti iščupaš volan i baciš ga kroz prozor tako da onaj drugi to vidi.
- ... Ha, kužim! Sad onaj zna da ti ne možeš skrenuti pa će skrenut on jer nije lud da se sudari i ti si pobijedio... a jel znaš tko je onaj u drugom autu?
- Ne znaš.
- ... Ne sviđa mi se to. Zapravo, ne bih se nikad doveo u situaciju da trebam igrati takvu igru.
- Dobro, evo ti drugi primjer. Ti si predsjednik Amerike, vi i Rusi ste dvije najjače nacije na zemljinoj kugli. Niste u ratu, ali niste baš ni prijatelji. I vi i oni bi htjeli biti glavni na svijetu. Vi ste napravili atomsku bombu, Rusi još nisu. Onaj tko ima atomsku bombu pobjeđuje u eventualnom sukobu protiv onoga tko atomsku bombu nema. Doznao si da Rusi rade na tome da je i oni naprave. Pravljenje atomske bombe dosta je skupo. Šta radiš?
- ... a ne znam. Probam nagovorit Ruse da im je skupo da se trude oko bombe, rekao bi im da ih nećemo napasti.
- Ne bi odma napao Ruse?
- Pa rekao si da nismo u ratu.
- OK, nakon nekog vremena uspiju i Rusi složit svoju atomsku bombu. Šta sad?
- ... Mi nismo jedine države na zemlji, jel da?
- Niste.
- Onda ću se dogovorit sa svojim susjedima, objasnit im šta su Rusi napravili pa ću im predložit da se udružimo i da ću im pomoć da naprave i oni bombu. Onda, ako Rusi napadnu nas neka oni odmah vrate Rusima.
- Ok, recimo da se vaša udruga zove NATO, šta misliš da će Rusi napravit na to?
- A jel znaju Rusi da smo se mi udružili?
- Znaju.
- A onda će se i oni sigurno probati udružiti sa svojim susjedima.
- Dobro i šta onda? Hoćeš li probat napravit jaču bombu?
- A šta mogu? Moram, i oni će to sigurno probati.
- Eto ti na! Sad na kraju i vi i Rusi trošite pun kua love na neke bombe koje ne želite baciti umjesto da taj novac trošite na nešto korisno.
- ... Znam! Sastat ću se sa ruskim predsjednikom i dogovorit ćemo se da nećemo više raditi bombe ni mi ni oni.
- Dobro, a kako znaš da će Rusi poštivati dogovor?
- ... Poslat ću špijune u Rusiju da oni provjere varaju li Rusi.
- I ako doznaš da varaju?
- Ništa, nastavit ću i ja proizvoditi bombe. Samo i Rusi sigurno imaju špijune tako da...
- ...
- ...
- Znaš, bio je jedan američki znanstvenik u vrijeme kad su Ameri imali atomsku bombu, a Rusi ne, koji je predlagao da Ameri bace bombu na Ruse prije nego šta Rusi naprave svoju.
- ... hmmm, možda to i nije tako loša ideja.
- Ali Ameri to ipak nisu napravili. I normalno da nisu. Kako bi ti kao predsjednik objasnio svom narodu da si pobio gomilu ljudi iz neke države s kojom uopće nisi u ratu, samo zato šta su oni probali napraviti bombu koju ti već imaš?
- ... paaa, na primjer, kažeš kako su te Rusi prvi napali i da si se morao obraniti?
- Molim!? Lagao bi svom narodu!?
- Pa nije lako bit predsjednik, moraš nekad i lagati.
- ... Jebiga Šimune, ovo je otišlo u potpuno krivom pravcu.
- Zašto? Meni je baš super kad me pitaš ta tvoja pitanja na koja ne postoji točan odgovor.
