Without further ado,
10. Michael Mayer - Higher
Mayer je DJ i producent techno glazbe, meni najpoznatiji i najdraži po mix CDovima koje je izbacivao u zadnjih dvadesetak godina.
Kao autor mi nikad nije posebno legao, u usporedbi s miksevima njegove stvari su mi bile pomalo dosadnjikave. Sve do ove godine kad je, po mom mišljenju, uboo jackpot.
Higher je EP, traje samo 25, četiri stvari su tamo, ima strašan flow i sluša se u dahu. Zadnja stvar, Belle De Lune, vjerojatno je najbolja stvar koju sam čuo prošle godine.
9. Róisín Murphy -Róisín Machine
Evo je opet, baš ju je krenulo u zadnjih par godina. Tri albuma, jedan bolji od drugoga. Na Róisín Machine, Róisín Murphy se bacila svima srcem u disco vode.
Album je jako plesan, puno plesniji nego Hairless Toys i Take Her Up To Monto.
Da budem iskren, "normalni" album me i nije toliko oduševio, ali postoji Deluxe izdanje na kojem su dodani extended mixevi čak šest originalnih stvari koji su meni puno bolji od originala.
8. Asgeir - Bury The Moon
Opet Island, zemlja sa valjda najvećim brojem umjetnika po glavi stanovnika. Asgeir Trausti je mladac, 28 godina, imao je već neke uspjehe na Islandu ranije, ali meni do '20 potpuno nepoznat.
On je klasični singer/songwriter, jako ugodan falsetto, najviše sliči na Bon Iver. Ima tu i elektronike, onako, da ne bude dosadno. Pjesme mu ubijaju, lik baš zna napravit dobru stvar, svaka bi komotno mogla ići kao single. Moraš stvarno bit drvo da ti se ovo ne svidi.
7. Fontaines D.C. - A Hero's Death
E ovi su već dosta popularni, barem u indie krugovima. Dolaze iz Dublina, ovo im je drugi album. Prvi, Dogrel, polučio je jako dobre kritike, ali meni i nije bio baš nešto.
A Hero's Death je radikalno bolji od prvijenca. Melodije su upečatljivije, produkcija čvršća, sve.
Davno sam se otkačio od indiea, da Dunja i Mario ne kače na facebook ne bih imao pojma šta se tamo događa, ali da je više ovakvih bandova i indie scena bila bi mi puno napetija.
Fontaines D.C. - Televised Mind
6. Paul Sadler - Soon To Be Absorbed
Back to obscurity. Paul Sadler je frontman banda "Spires", mančesterski prog metalci, raspali se pretprošle godine nakon tri albuma. Bilo mi je jako krivo zbog toga, Spires su bili vrhunski band, al tako je to kad imaš super stvari, trudiš se ko konj, a niko te ne jebe za suvu šljivu.
Uglavnom, Sadler je nastavio sam, marljivo radio i krajem godine izbacio ovaj vrlo proggy uradak.
Album je nešto mekši od Spires opusa, meni je izvanredan, izašao je prije tek mjesec dana, a već sam ga poslušao petnaest puta. Nije za svakoga, ali ako je poliritmija your cup of thing, daj mu šansu.
5. Motorpsycho - The All Is One
Otkriće godine! Dakle, norvežani, postoje već trideset (TRIDESET) godina. Dvadeset albuma su ljudi izdali, od 1991 naovamo, ja kao nešto pratim tu scenu, a za njih nikad čuo.
A kako su dobri, mila majko! Na zadnji album sam slučajno naletio preko Sputnikmusica i oborio me s nogu. Koliko je prog, dovoljno je reći da traje uru i 24 i da je po sredini stvar koja se zove N.O.X. ima pet stavaka i traje u totalu preko 40 minuta.
Dakako, kad naletiš na ovakav dragulj, kreneš kopati i po prethodnim albumima. Dosad sam ih preslušao pet i to je tako konstantno dobro da ne mogu vjerovati.
Ovo će se sigurno slušati još godinama u mojoj kući.
4. Everything Everything - RE-ANIMATOR
Kad sam rekao da ne slušam više indie, nisam pri tom mislio na Django Django, Alt-J, i Everything Everything jer te bendove jako volim i pratim.
Everything Everything su mi posebno dragi jer ih pratim od početka i gledam kako se razvijaju. Svaki njihov album je dobar, ali moram priznati da mi se drugi, Arc, činio kao vrh koji nikad više neće doseći.
E pa zajebo sam sam se i baš mi je drago zbog toga. RE-ANIMATOR je vrh njihove produkcije iako mi se na prvo i drugo slušanje nije tako činilo. Skoro je pao u zapećak, a onda se primio i mislim da ću ga slušati još dugo. Za Radiohead ljubitelje ima par stvari koje bi ih mogle oduševiti (ili raspizditi, zavisi koliko su posesivni).
Everything Everything - Black Hyena
3. Haken - Virus
Perjanica prog scene, vrhunski glazbenici sa konstantno dobrim outputom. Virus je, recimo, drugi dio duplog konceptualnog albuma - Vector/Virus. Naravno da se u tom slučaju uvijek postavi pitanje koji je od dvojca bolji (SOAD Hypnotize/Mesmerize)? Meni je potonji sigurno puno solidniji i čvršći.
Posebno me veseli Messiah Complex, petodjelna stvar na kraju albuma u kojem su napravli jako interesantan hommage vlastitim stvarima sa prethodnih (i sa ovog) albuma.
2. Elder - Omens
Moram priznati da sam u zadnje vrijeme slabo slušao Omens, ali su na visokom drugom mjestu jer sam ih izlizao u prvoj polovici godine.
Još jedno otkriće, nisu tako dugovječni kao Motorpsycho, ali nisu ni od jučer. Elder su dosta poseban band, malo prog, malo stoner rock, stvari su dugačke, kompleksne, imaju neku temu koju razvijaju, sve u svemu dosta interesantno.
Prolistao sam i njihov back catalogue, ima tamo interesantnih stvari, ali čini mi se da ću težište baciti na zadnja dva albuma.
1. Valentino Bošković - Velika Praska
Ove godine dileme nije bilo. Velika Praska Valentina Boškovića daleko je najbolji album prošle godine.
Stvarali su ga Radić i Dragičević dugo, bez priše, pazili na svaki detalj. Rezultat je takav da bi sad najradije ustvrdio kako je Velika Praska bolji album nego VSSR i Marsovska Listina zajedno.
Ono što je fascinantno je kako je taj album otporan na opetovana slušanja. Možete ga slušat svaki dan, pažljivo, usput, kakogod; i nakon sto slušanja pažnju će vam privuć neka nova sitnica, detalj.
Još jedna stvar: od deset stvari na albumu, osam smo čuli prije nego li je album izašao. Upravo je nevjerojatna dodatna vrijednost koja je dobivena kad su se svi ti singlovi povezali u cjelinu.
Sve je u projektu Valentino Bošković na svom mjestu. To je nešto najbolje šta se dogodilo hrvatskoj glazbi u ovom mileniju.
Valentino Bošković - Mala Praska
