Zapravo je prilično lako biti katolik, musliman,
pravoslavac, ljevičar, desničar, dinamovac, esdepeovac, haespeovac... Lako je
gotovo koliko i biti petaš, šestaš, sedmaš ili prvašić, osnovnoškolac. Kad
kredom po školskom igralištu ispisuješ: "5. C je najbolji", nemaš
problema etičke prirode, ne uživljavaš se puno u kvalitetu razreda do svojeg,
ne preispituješ previše kakvoću 5. D niti te zanima što bi oni imali reći u
svoju obranu. Kad bi ih se pitalo.
Ako si dobar katolik, ljevičar, hajdukovac ili hadezeovac –
nemaš problema sa sustavom vrijednosti. Kopi/pejstaš fino što ti se servira.
Držiš li se pravila, rijetko ćeš omanuti. To što si operiran i od kakve
argumentacije, manji je problem. Ionako si se okružio isključivo svojim petim C,
pa je problem neprihvaćanja sveden na minimum. Naruga li vam se itko sa strane,
zgazit ćete ga svojom psihologijom čopora, svi za jednoga, jedan za sve, da mu
više ne padne na pamet usprotiviti se vašoj maloj, ali odabranoj skupinici,
okupljenoj slučajno, random, jer ste se istodobno našli na istome mjestu pa vas
je i ista ideologija indoktrinirana.
Teško je, s druge strane, misliti svojom glavom. Ne samo kad
su osobne odluke u pitanju, nego – eto – baš u svakoj prilici. Kod svakih
izbora, kod svakog moralnog pitanja, kod svake životne utakmice... Ako si
prošli put glasao za ljevicu, to ne znači da ovaj put ne možeš desno, ako
vjeruješ u Boga, to ne isključuje kritičan stav prema svemu, pa i njemu. Ako te
uče jedno, a ti upregni mozak pa promisli – mora li baš tako?!
Ili idi linijom manjeg otpora, okruži se istomišljenicima pa
se snebivaj – svaki put kad stigne povratna informacija. Kad te lupi broj
odazvanih birača, (ne)povjerenje mase za koju misliš da je na tvojoj strani ili
prezir i osuda onih čiji je posao da "ljube bližnjega". Snebivaj se
slobodno. Tako to čine ovce: nisu najpametnije, ali im je toplo pod svom tom
kuštravom vunom.
Nema komentara:
Objavi komentar