Ja nisam baš od blagdana. Ne volim ni Božić ni Novu godinu i najdraži od kompletne niske pripadajućih blagdana su mi Tri kralja (neće baštone).
Irci su skroz blesavi za Božićem. Kod njih to nije samo centralni dio godine, nego bolji dio smisla njihovih života općenito. Ne znam s duhovne strane, ali potrošački prione već sredinom studenog i ne puštaju do početka siječnja.
Počne tako blagdansko ludilo i Irena donese u naš skromni stančić nekakav božićni ukras za na vrata. Diskretno, neupadljivo, ali mi prilično dade do znanja da joj pomisao na božićno kićenje bora nije mrska. To mi dade ideju da je iznenadim time što ću, u vlastitoj organizaciji, okitit bor jednog dana dok ona bude na poslu.
I sve ja tako organiziram. Odem kupit ukrase u Dealz (iliti sve po euro i po), kupim da ne pofali i lampica i zadovoljno odem doma. Spremim ukrase u kufer, budući da znam da tamo neće gledat. Umjetni borovi su bolesno skupi, a i treba ih skladištiti, što nam nije jednostavno, tako da odem na internet i naručim, na stranici specijaliziranoj za prodaju i dostavu pravih božićnih stabala, borić visine 5 stopa (metar i po). Naručim i stalak, za koji kažu da ima 8 vijaka koji drže bor i zdjelu za nadolijevanje vode,
Kako se radi o malom boriću, pripremim mu jedan stolić, koji ne koristimo, da mu doda na visinu, i naručim dostavu za srijedu od 17 do 22, budući da Irena radi popodnevnu smjenu...
Dostava stigne oko 9. Lik mi kaže da sađem ispred zgrade, jer da on ne nosi uza stepenice. Na tečnom irskom engleskom (o kojem sam već imao tiradu) mi objasni da je ovaj bor, koji mi je dostavio, visok 6 stopa (oko 180 cm), ali da mi ga neće ekstra naplatit. Pored toga, stalak za bor ima jedan, a ne 8 vijaka.
S obzirom na to da sam bio u priličnoj gužvi, uzmem ponuđeno i odteglim to stablo na prvi kat.
Ovdje valja napomenuti da stablo nije imalo 6, nego 8 stopa, 240 cm, što je oko metar više nego što sam planirao.
Namontiram ja taj stalak na stablo, odrežem stablu trijest centi s glave, jer inače ne stane po vertikali u dnevni boravak i maknem onu mrežicu koja stoji oko njega u svrhu transporta. Sa sjetom pomislim na stolić koji mu je trebao dodat na visinu.
Kad se to razgranalo! Matere ti, zaklonilo mi pola televizora, a u meni probudilo instinkt lovca i sakupljača istovremeno! Odlučim mu potkresat grane jer logistika u dnevnom boravku pati u suprotnom, i to ozbiljno. Tokom kresanja grana, bor se krene naginjat.
Uz neizostavni uzvik "TIMBER!", složi se horizontalno od jednog do drugog zida dnevnog boravka. Onaj vijak, koji je bio namontiran iz stalka u deblo (inače barem 20 centimetara u promjeru) se slomio i sad se mogu, da prostite, jebat.
Nazovem onog lika, koji je zaslužan za to šta mi se dnevni boravak pretvorio u primarnu plantažu Drvoopskrbe d.o.o.
Lik me pita je li sve u redu. Kažem mu da mi u dnevnom boravku leži stablo od osam stopa, da se stalak slomio i da će me žena ubit, ali se nadam da će odabrat brz metod egzekucije.
Lik mi odgovori da će mi donijet novi stalak za pola sata, a da ga sutra zovem ako ne uspijem time riješit problem.
Misli, Jakiša, jebemu mater, misli...
OK, za početak odlučim da ću u krajnjem slučaju stavit stablo na balkon, pa sutra otić po dovoljnu količinu armature da ga mogu nauzgorit na za to predviđenoj lokaciji. Zatim pošaljem Ireni poruku da me obavezno nazove nakon posla.
Jebiga, trudna je. Od prvotne želje da je iznenadim, trenutno mi je primarni cilj da je NE iznenadim.
Nazovem lika, nakon sat vremena, kaže on da je kod mene za pet minuta. Donese mi stalak, uz duboke isprike i molbu da ga obavezno sutra nazovem ako bude problema pa će on sve montirat.
Odem doma, krenem montirat zamjenski stalak i od tada se više ništa loše ne dogodi...
Čudovište stoji u dnevnom boravku i izgleda da nema namjeru past. Ostani stajat još dva tjedna, molim te! :-(
