Moja mater uvik govori kako nastavci nisu dobri kao originali, pa kao (štono bi se reklo „krunski“) dokaz navodi nastavak „Kamiondžija“ s Pavlom Vujsićem i Čkaljom koji su valjda svoja „dva vozača, malo jača“ odlučili iskoristiti za još malo punjenja ispražnjene kase par godina nakon prve uspješnice. Oni ili netko drugi, jači i glavniji u odlučivanju. Što su radili njih dvojica i je li im humor bio išta pametniji od viceva o punici ili „Vesele večeri“ koju su neki još vremešniji čak i od moje mame gutali ušima na nekoj od poslijeratnih radiostanica, nemam pojma, a nije ni da je bitno. Čak i u slučaju eventualne reprize „Kamiondžija“ (prve ili druge sezone, svejedno), sumnjam da ću se odlučiti za utvrđivanje gradiva, tako da, u mojem slučaju, tajna njihova uspjeha ostaje trajna enigma.
Kad sam u subotu navečer, proučavajući ponudu tv-programa, uočila jednog Žan Kloda Segala, jednu parodiju ne znam čega i jedan dokumentarac koji me gotovo rasplakao, odluka da pogledam filmski nastavak kultne (a propuštene) serije iz 70-ih, u koju su se klele i Nataša i Olivera (a čini mi se i Alenka), nametnula se sama od sebe. Ali od „jagoda“ ni „j“. Zapele negdje u grlu nakon pogledane prve četvrtine filma, kad je postalo jasno da se u filmu neće dogoditi zapravo – ništa izvan obzora mainstream očekivanja. Svega je, a ničega, u tom filmu: i opijanja opijanja radi i predrasuda svake vrste i stereotipnog ismijavanja svega i svačega, koje kulminira masturbacijom Mire Banjac (ničim motiviranom, ali zato izrazito ponižavajućom za glumicu takvog kalibra). Uglavnom, izgubljenih sat i pol-dva. A sve da bi se prenebregnulo vrijeme do filma u kojem se Clint Eastwoodom izbija.
Koliko loši nastavci mogu pljunuti na dobre originale, kad je riječ o seriji „Grlom u jagode“ – nisam sigurna, ali ako je suditi po filmu (prvo jednom, a onda i drugom) megapopularnog „Seksa i grada“, patetični pokušaj odgovora na pitanje: što se dogodilo s likovima?, zapravo je serijocid velikog kalibra. Ako Carrie Bradshaw može postati luzerica udavača koja u preskupoj vjenčanici grabi Facu za nogavicu i viče: „Ženi, me, ženi meeeeeeeeee!“, nakon što su na njezinom svjetonazoru odgojene horde single žena +30, onda je u kriminalnim nastavcima zbilja moguće sve... Kad se isprazni kasa, ni od 4 asa neće ostati ništa. A imitacija je uvijek gora od originala, čak i ako imitiramo sami sebe, igrajući, kao, po provjerenom receptu.
Prvo je uvijek bolje od drugoga, no, kako bi rekao moj brat Jakiša, „netko mora biti i drugi“!
Nema komentara:
Objavi komentar