I tako, eto me u New Yorku.
Reče Gospod: „Kad već nisi bila ovdje za 9/11, neka te barem
povodom Sandy.“
A meni se pomalo čini da sam je ja i dozvala svojim vječitim
kukanjem. Vjerojatno ću nakon danas počet malo više cijenit život u New Yorku.
Svemir se očito sam sa sobom dogovorio da ću ove godine odrasti. Konačno...
...
...
...
Bwahahaha, kako bi bilo urnebesno humoristično da sam kojim
slučajem ovo ozibljno rekla, I crack myself up!
Nego, palo mi na pamet. Da kojim slučajem sad umrem, zbog
čega bi mi sve bilo žao. Koje su to stvari koje bih htjela obaviti do kraja
života, a da još uvijek nisam i da bi mi baš bilo žao da ih ne obavim...
Palo mi na pamet, odmah nakon što mi je potonje palo na
pamet: ništa. Nema takvih stvari. Otprilike ni za čim ne bih žalila. Sretno sam
prase, najmlađe dijete u obitelji, zdrava, mlada, sa završenim faksom, izrazito
voljena u svakom smislu, sretno zaljubljena... Zapravo mi nikad u život nije
bilo bolje nego sad. Vani se drveće lomi, ljudi se brinu (možda i ginu), a ja u
toplini svoje trenutne sobice drkećem po internetu, pišem gluposti i razmišljam
o tome kako je super znati da te ljudi toliko vole.
Službeno je – nisam odrasla. Još uvijek ne. Mogu to
ustvrditi s velikom srećom.
No, eto, kako bi ovaj kataklizmički post ipak bio malo više
kataklizmičan, moram napraviti listu deset stvari. Jer lista deset stvari radi
se u teškim trenucima. A ovo su nadasve teški trenuci za Ameriku u kojoj
trenutno živim. Tako bar kažu. Pa evo liste deset nebitnih stvari koje bih
voljela napraviti od sada pa nadalje i ubuduće i zbog kojih se, ako ih ne
napravim, neće dogoditi ama baš ništa loše ni meni, ni ikom blizu mene i svi
ćemo umrijeti ili živjeti potpuno isto, možda čak i bolje, nikad ne znaš:
1.
Tetovirat se. Već godinama želim klavirske tipke
ili neku drugu varijaciju na temu. Želim jednu tetovažu. I to je problem jer
svako toliko dobijem želju za nečim drugim. Recimo, nekad su to klavirske
tipke, a koji put violinski ključ na jednoj i bas ključ na drugoj ruci. Onda to
postane retro-kazić. Onda se u nekom trenutku transformira u Lydiju Deetz koja
hoda po klavirskim tipkama. Pa u jato šišmiša. Pa u citat iz Fight Cluba.
Ponekad je crtovlje s notama neke pjesme Massive Attacka, a onda odjednom nije
Massive, nego Oasis. Sve u svemu – ja bih istetovirala sve. Tako da na kraju
vjerojatno neću ništa. A rado bih.
2.
Skočit bungee. Bojim se, međutim dviju stvari:
1)srce će mi stati, 2)usrat ću se. Lajk usrat-usrat. Ono, ne usrat od straha,
nego usrat. U gaće. A to ne bi bilo damski, nikako.
3.
Živjeti od pjevanja pratećeg vokala.
4.
Postat prateći vokal Letu 3. A znam da mi to
sigurno neće poći za rukom jer su im prateći vokali Putokazi. To tell you the
truth, nije mi to toliko napeto zbog posla pratećeg vokala, koliko zbog bivanja
na stejdžu s Letom 3 dok Matej Zec nema majicu. Chinchi i ja na svakom koncertu
urlamo kad Matej Zec skine majicu, ali nam je zato potpuno normalno gledat
guzice i čunu ostatka bedna cijelu večer. Ima nešto zbilja posebno u trenutku
kad zgodan frajer jednostavno prevuče majicu preko glave i ležerno je baci.
5.
Napravit roze i ljubičaste pramenove preko
cijele glave i tako živjet jedno godinu dana. Ali ako nisam dosad, vjerojatno i
neću. Kad, ono...
6.
Svirat bass u Jinxima.
7.
Rodit blizance i dat im potpuno neprimjerena
imena, tipa „Januar i Jaguar“.
8.
Rodit tamnoputo dijete i dat mu ime „Bojan“.
9.
Steći sposobnost lucidnog sanjanja.
10.
Naučit doma pravit pivo i tako impresionirat sve
svoje muške prijatelje (kao da već nisu dovoljno impresionirani, pih...PIH!).
Eto, to je lista deset stvari koje nikad ne moram napraviti
i vjerojatno nikad neću, ali bi baš bilo fora da moram ili da stvarno mislim da
moram.
Istini za volju, mislim da je jedina stvar koju moram raditi
do kraja života dobro se zajebavat. Sve ostalo dođe samo od sebe. U krajnjoj
liniji, tek kad sam se odlučila samo i isključivo dobro zajebavat, postala sam
svjesna svega onoga što jesam: sretno prase, najmlađe dijete u obitelji,
zdrava, mlada, sa završenim faksom, izrazito voljena u svakom smislu i sretno
zaljubljena. Zbilja – ne prodajem ništa. Samo se hvalim :)
Cheers!
Nema komentara:
Objavi komentar