Načimanje (netko mora prvi)

Dakle, kao što sami naslov kaže, netko mora prvi, a s obzirom da se kod nas u kući uvijek znao red, pravila pristojnog ponašanja nalažu da prvi piše onaj ko je treći po starini.

U nedostatku inspiracije, jerbo nije inspiracija antifriz pa da ga možeš natankat (ko šta ga je Ankica jučer natankala jer ju je stari, ponukan demagogijom hidrometeorološkog zavoda lijepe nam naše, ufurao da će zahladit, a danas kosa opada od nenadanog zatopljenja), opisat ću apsolutno nezanimljivu crticu s početka jučerašnjeg dana.

Naime, probudim se negdje oko 8-9 i odem do kupaonice obavit fiziološke i higijenske obveze, i taman tokom preskakanja brijanja shvatim da sam prilično zadovoljan svojim privatnim životom i kako mi samački život omogućava čitavu lepezu različitih načina na koje mogu organizirati svoj radni dan, a da sa svakim od tih načina budem zadovoljan. Podsjetim sam sebe na Hugha Granta u filmu About a Boy, snimljenom prema istoimenoj knjizi, i onda se podsjetim da sam za vrijeme nesamačkog života pogledao više filmova u kojima je Hugh Grant odigravao glavnu ulogu, nego utakmica u kojima je Avram Grant gospodario s klupe.

Zatim se, sasvim vedar i prpošan, uputim do lifta, pa ga pozovem da se ne mučim ić niza stepenice od drugog kata do prizemlja (zapravo sam čuo jednu lažljivu gospođu kako ide stepenicama pa sam je odlučio izbjeći). I ništa, dođe lift i krenu se otvarat vrata, kad unutra avion. Ono žena-avion. Da je sad moram opisivat, ili prepoznat, nema šanse da bih uspio, što je uobičajen ishod mojih iznenadnih susreta s pripadnicama ljepšeg spola, ali znam da sam tada bio prilično uzrujan iz dva razloga:

1. Kako ću se ponašat za vrijeme te duge vožnje do prizemlja?
2. Jel' se baš sada morala pojavit, da mi svojom prisutnošću ukaže na nedostatke analize mog savršenog života, odigrane koju minutu prije?

Ovaj drugi razlog je nepotrebno dalje opisivati jer po tom pitanju nisam mogao učiniti ništa.
Što se tiče prvog razloga, odabrao sam već provjerenu taktiku izigravanja kulera koji je blago pospan, blago mu je dosadan svijet oko njega, a posebno ga, ali apsolutno, ne interesira ta žena koja se s njim nalazi na metru kvadratnom lifta, i da ga moraš pitat kojeg spola je bila osoba s kojom se vozio, odgovorio bi sa: "Koja osoba?"
Onda se lift zaustavio i otvorio, ja sam otišao do ulaznih vrata, gospodična je nosila ogromnu vreću smeća pa sam joj, kavalirski, pridržao vrata, ali nisam ni pogledao prema njoj. Zapravo sam gledao u totalno suprotnom smjeru i, ako je itko odlučio dati ime tom mom ponašanju, jedino što bi me potanko opisalo je "arogantni kreten".

Nema neki poseban razlog zbog čega sam sad ovo napisao, osim, kao što sam već najavio, da načmem blog. I da vidim koliko dugo ću moći izdržati da se isključivo pristojno izražavam. Vjerojatno dok mi ne dopizdi.