utorak, 26. studenoga 2013.

Recimo - patlidžan...! Ili neko drugo povrće.

Referendum se još nije ni održao, a tema se mjesecima prije, po nekim mišljenjima, već uspjela ofucati. Ovi koji su „protiv“ svojom lajavošću već su se popeli na vrh glave ovima koji su „za“, a ovi koji su, pak, „za“ uspjeli su jako isprovocirati ove „protiv“ uopće idejom o referendumu. Kako to i inače biva kad je narod polariziran, na kraju rijetko tko više uopće zna protiv  čega je ili za što je, već je protiv susjeda koji mu ide na živce jer mu žena ima bolje sise, a ovaj drugi je za to da se ovom prvom probuše gume nakon tekme sa Šibenikom jer ima Ši registraciju i koji onda uopće kua radi u Splitu i tome slično. Uglavnom, rijetki su se tijekom ovih zadnjih par mjeseci držali samo i isključivo rasprave te su posezali za niskim udarcima i počesto neistinama, tipa „svi su pederi pedofili“ ili s druge strane „svi su popovi pedofili“ i ostalim neargumentiranim i krajnje uvredljivim floskulama.

Pokušat ću objektivno sagledati obje strane.

Dakle, ljudi koji će izići na referendum i zaokružiti „za“, a stvarno nemaju ništa protiv homoseksualaca (jer prema individualnim izjavama, bez ikakvog pokušaja čitanja tuđih misli i čitanja između redaka čini se da takvih doista ima) kažu sljedeće: brak je brak – zajednica muškarca i žene i to je tako otkad god institucija brka postoji. Mijenjanje nekih osnovnih definicija pojedinih riječi koje u civilizaciji postoje predugo i praktički oduvijek ruši temelje društva i otvara vrata mnogim drugim mijenjanjima definicija istovjetnih riječi što naposlijetku vodi u kaos. Dozvolimo li da se brakom naziva zajednica homoseksualnih osoba, danas-sutra brakom će se nazivati i zajednice više od dvoje ljudi, što je pravno puno teže izregulirati negoli zajednicu tek dvoje ljudi. Pritom će mnogi maliciozni ljudi (ne nužno homoseksualci) možda donijeti i neki zakon po kojem maloljetne osobe od primjerice 13 godina nisu više djeca (jer se katkad stvarno ne ponašaju kao djeca) i odjednom će postati normalno općiti s takvim osobama, a to je ili legalizacija pedofilije ili korak do legalizacije pedofilije. Tome moramo stati na kraj u korijenu! Zato ću izići na referendum i zaokružiti „za“, ali naglašavam da nemam ništa protiv toga da se homoseksualcima odobri stvaranje neke druge zajednice, s istim pravima kao što je i brak. SAMO NEKA SE ONA NEKAKO DRUGAČIJE ZOVE.

Ljudi koji, pak, izlaze na referendum s namjerom da zaokruže „protiv“ tvrde sljedeće: definicije se s vremenom mogu mijenjati. Pravo glasa nekad je bilo pravo koje su imali samo muškarci i to je u takvim razdobljima povijesti bilo jedino poznato. I to je također bila svojevrsna definicija pojma „pravo glasa“ koja je u društvu postojala praktički oduvijek i čijim se mijenjanjem potencijalno otvaralo vrata mijenjanju kojekakvih drugih definicija. Moglo se dogoditi da pravo glasa dobiju i maloljetne osobe, što u slučaju sedamnaestogodišnjaka i nije neka velika promjena, ali pitanje je gdje povući granicu i što kad na parlamentarne izbore odluči izići i osoba od trinaest godina, čiji svjetonazor još uvijek stvarno nije dovoljno izgrađen i koja će se do punoljetnosti još triput promijeniti? To se, međutim, davanjem prava glasa ženama nije dogodilo – sve je ostalo isto, osim što su i žene postale građani s pravom glasa. Nije se išlo korak dalje i dogodila se isključivo jedna pozitivna promjena, a da se pritom nikom nikakva prava nisu oduzela, tek su se jednoj skupini ljudi (ženama) određena prava dodala. Ništa se, dakle, nije promijenilo nagore širenjem značenja pojma „pravo glasa“. Isto tako, širenjem značenja pojma „brak“ neće se nikom ništa oduzeti, neće se nikakva kontroverzna vrata otvoriti, samo će se homoseksualcima dodati određena prava koja heteroseksualci ionako već imaju i nitko im ga ne namjerava oduzeti. Zato ću izići na referendum i zaokružiti „protiv“.

To su neka moja dva objektivna sagledavanja obiju strana i stvarno vjerujem da u obje skupine ljudi („za“ i „protiv“) postoje neki dobri ljudi, koji na stvari gledaju ovako kako sam opisala, kao i, naravno, neki loši ljudi koji će izići na referendum zbog „ubij pedera“ i „najebem se matere Crkvi“, iako ni jedno ni drugo zapravo nisu tema emisije. Takvih je uvijek bilo i uvijek će ih biti.

No, premda nisam ni gay ni maliciozna osoba koja bi se najebala majke desničarima i Crkvi, a uobičajeno ni neki veliki aktivist, osjećam da reklamiranje izlaska i zaokruživanja „protiv“ nije nikakav demokratski totalitarizam ili teror nad većinom, širenje mržnje, nametanje vlastitog mišljenja ili guranje nosa tamo gdje mu nije mjesto, već moje građansko pravo na izražavanje, a osobno ga doživljavam i kao dužnost jer mi neke stvari temeljito ne štimaju u ideji da se zaokruži „za“, koliko god ta ideja u sebi nemala mržnje i želje za zakidanjem ičijih prava. To može biti u najmanju ruku naporno, dosadno i iritantno, ali nekako me taj dio puno manje brine i radije bih bila naporna, dosadna i iritantna osoba koja misli da je izvršila svoju dužnost, negoli tiha i povučena sa stavom „ionako ništa ne mogu promijeniti“. Možda sam mlada i naivna, ali stvarno sve radim po svojoj savjesti.

A moja savjest mi kaže sljedeće: da sam gay, mislim da bi me bolila neka stvar kako se moja zajednica s mojim partnerom zove. Ne razumijem zašto je toliko bitno da se zove brak, ali možda to ne razumijem samo zato što nisam gay pa mi se teško u to uživjeti. S tim u vezi, ne mogu ni govoriti da je nebitno kako se ta zajednica zove jer ne znam je li bitno ili nebitno. Pokušat ću biti đavlov advokat i reći – nebitno je. Zajednica se može zvati evo npr. patlidžan! Šta fali? Lijepo ime, još ljepše povrće, a i nekako je zanimljive boje koja se itekako nalazi u dugi pa u čemu je problem? Istina, nema problema, uz uvjet da patlidžanom dobijem sva prava koja se dobivaju i brakom. Malo mi je čudno da se oko sinonima potežu tolike polemike – ne znam zašto ljudi koji uzgajaju svinje ne dižu buku oko toga da bi  u Ustav trebala ući definicija po kojoj je svinja ono od čega nastaje pršut pored živa praseta. Možda zato što su svinja i prase sinonimi, ali eto, svinji je baš napeto i bitno da ju se ne poistovjećuje s prasetom pa dobro, nek joj bude. Bitno da na kraju od oboje može nastati pršut. Problem je, međutim, u tome što prasetu nitko neće uskratiti transformaciju u pršut jer prase već ima pravo transformacije u pršut. Za razliku od praseta, gay zajednice nemaju prava kakva imaju osobe u braku i puno je lakši put dodjeljivanja tih prava gay osobama taj da im se kaže „ok, može brak“ nego „ne može brak, evo ti patlidžan pa ćemo ga izdefinirati kao brak“. A i malo je stvarno bezrazložno kompliciranje.
Ali dobro, čak i da se to potonje uspije izvesti, mislim da bi većina gay osoba pristala na to i da bi im bilo puno važnije dobiti TA PRAVA nego TU RIJEČ. Vjerojatno se neki inate, što razumijem, jer se na inat prirodno reagira inatom, ali na koncu bi vrlo vjerojatno i taj inat prestao i svi bi ipak radije pristali na patlidžan nego na nedostatak ikakvih prava monogamnih zajednica (odnosno prava koja ti pripadnu – brakom).

No, bilo bi lijepo da svi pogledamo istini u oči i priznamo si: velika većina Hrvata ne voli pedere i lezbače.  Veliku većinu Hrvata boli uvo za definicijom braka i time koliko ona dugo postoji u civilizaciji i tko se tom definicijom oduvijek obuhvaćao. Velika većina Hrvata ne razmišlja o posljedicama zaokruživanja „za“ i čuvanja tradicionalne definicije riječi „brak“. Velika većina Hrvata hoće da im se ta nakazna svjetina makne s očiju. I to nisam umislila, to znam. Prije par godina prilikom organizacije prvog Gay Pridea u Splitu pojavila se neka gnjusna, odvratna i zla stranica na kojoj su protivnici Gay Pridea imali pravo uploadati sliku osoba viđenih na gay prideu. Čemu je to točno služilo, ne znam, ali mogu pretpostaviti, posebice s obzirom na to da poznajem čovjeka koji se pojavio na toj stranici i koji je kasnije pobrao gadne batine. Nekako mislim da stranica nije imala naročito plemenitu svrhu, a ipak je određeno vrijeme postojala. To je bilo prije samo par godina, a spomenutu stranicu nije obožavalo i podržalo samo par ljudi – bilo ih je puno više. I sada, par godina poslije, veliki broj ljudi iskreno, čistog srca i iskrena vjerovanja u tradicionalnu definiciju riječi „brak“ sklono je čvrstoj vjeri u to da homoseksualci ipak mogu ostvariti nekakvu drugu zajednicu istovjetnu braku, ali koja se zove npr. patlidžan, jer šta fali patlidžanu. Ljudi dragi, vjerujete li vi stvarno u to da velika većina pripadnika nacije koja je prije par godina uspjela oformiti stranicu za žigosanje osoba koje su se pojavile na Gay Prideu (čak ne homoseksualaca, nego svih koji su BILI tamo) zbilja ima ikakvu namjeru raditi na tome da se oformi nekakav patlidžan? Jer ja ne vjerujem. Ja nekako mislim da u trenutku kad ljudi čista srca zaokruže „za“,  jer vjeruju u tredicionalnu definiciju riječi „brak“ i kad dobiju u Ustav tu svoju definiciju, nakon toga više neće pretjerano razmišljati o patlidžanu. Otići će slaviti sretni jer su zadržali svoju definiciju - neće im prva pomisao biti „ok, sad smo to riješili, ali daj ajmo sad poradit na tome i da se nekakva zajednica da homoseksualcima“. Sigurna sam da neće jer da su im ljudska prava važnija od rječničkih definicija (tu se radi samo o tome – ni o kakvim rušenjima temelja društva), ne bi ni ovih dana na prvo mjesto stavljali rječničku definiciju.


Dragi ljudi čista srca i veliki ljubitelji definicija, zaokružite „za“ ako vam vaša savjest tako nalaže. Znajte samo da time stajete uz svu onu odurnu svjetinu koja bi stvarno ubila pedera. Uz svu onu odurnu svjetinu koja ih je prije par godina žigosala. Uz onu groznu svjetinu koju boli neka stvar hoće li se homoseksualcima dati neka zajednica istovjetna braku, kako god se ona zvala, ili još gore – koju ne boli ona stvar, već bi jako rado da im se takva zajednica ne da nikad. Pa kad izglasate „za“, otiđite slaviti. Zapijte obilato to što ste očuvali rječničku definiciju i molite se, jako se molite Bogu, svim svojim čistim srcem, da vam dijete ne bude gay jer moglo bi jednog dana poželjeti imati bar patlidžan kad već nema brak. Recite mu tad da su mama i tata pripomogli u odluci da to nikad ne dobije i pokušajte mu argumentirano objasniti kako ste samo čuvali rječničku definiciju, ne znajući koliko ćete time stati uz odurnu svjetinu koja mrzi vaše dijete. Nekako se bojim da bi vas moglo jako zaboljeti što mladunče u tom trenu nema razumijevanja za rječničke definicije i vašu ljubav prema njima, toliko snažnu da je nadjačala čak i ljubav prema čovjeku.

2 komentara:

  1. http://pastebin.com/y0KqFgYP

    (Sorry, prevelik komentar, a i nije ovdje baš sigurno.:))

    OdgovoriIzbriši
  2. Vjerojatno nećeš odgovoriti na ovo gore, pa samo da adresiram još preostale dvije stvari na brzinu.

    U vezi "svrstavanja": ako si poštena, priznat ćeš da i među ljudima koji će glasovati PROTIV ima ljudi koji će to učiniti iz "krivih" razloga (gledano iz tvoje perspektive). Naravno da kad par milijuna ljudi strpaš u dvije (ili tri, ako brojiš ove što neće izaći) skupine, u istoj skupini će se naći ljudi jako različitih stavova. Ne vidim zašto je to problem, osim ako se radi o slabo prikrivenom marketingu "dođi k nama, mi imamo bolje ljude". Ja odgovaram na postavljeno pitanje, ne svrstavam se nikamo.

    (Naravno da ponavljanjem pokusa možeš utvrditi neke smjerove kamo čovjek naginje. Da sad daš 20 referenduma [iako je prof. Sarapa uvijek govorio da za ikakvu suvislu statistiku uvijek treba n>=30:], onda bi mogla nešto zaključivati. Ovako imaš 3, i izgleda da ću pokupiti sve tri skupine s njima. Savršeni rasap.:)

    A u vezi djece: eh. Vidi se da nemaš djece, sorry što ti to moram reći. _Osnovna_ stvar koju radiš kao roditelj, sviđalo ti se to ili ne, je postavljanje granica. Čak se i ultraliberali s tim slažu (ovi što imaju djecu, naravno:). Odavno sam potpisao da ću jako često morati mom sinu reći "ne, to što govoriš nema smisla, i to tako u ovom društvu ne funkcionira". Čak i kad u okolici toga stoji "meni osobno je svejedno, i ne mislim da postoji dobar razlog osim tradicije, ali...". Čovjek je socijalno biće, a moraš pripremiti djecu za funkcioniranje u društvu. Ako dijete nije ručalo a želi čokoladu, ili ako je homoseksualac a želi brak, humano je objasniti mu stvari. A ne praviti se da kontekst ne postoji.

    Podstavka: apel na bazične nagone. Naravno da želim unuke. Ali tome neće nimalo pomoći hoće li se zajednica u kojoj moje hipotetsko homoseksualno dijete živi, zvati brakom. Pomoći će (ako išta) stvarni napredak čovječanstva, ne deklarativni.

    OdgovoriIzbriši