Iz novog romana (u pripremi)

"Na koga misliš kad sa mnom vodiš ljubav?
Pokušam te poljubiti, lagano okreneš glavu. Ja pokušam ponovo. Uspijem. Uvijek iz drugog puta, nikad otprve. Nasmiješ se vlastitoj nespretnosti, djetinjem osjećaju neugode i strahu od poljupca. Ali, ja dobro znam da nije to… Da si pomakla glavu ustranu jer me želiš izbjeći.
Na koga misliš kad sa mnom vodiš ljubav?
Rekla si mi da me voliš. Vjerujem ti. Vjerujem ti ma što da kažeš. Ne zato što mi je prirodno da ti vjerujem, nego jer tako želim. Prirodno – znam da si negdje drugdje, stalno na oprezu i da se teško prepuštaš. To je tvoj problem, strah od intime, ponavljam samome sebi. Makar znam – tko zna što bi bilo da je netko drugi na mojem mjestu.
I dok svojim tijelima istiskujemo zrak između sebe i nikad, ni u teoriji, ne možemo biti bliže jedno drugome, ti više nisi tu. Otišla si, zatvorila oči, zabacila glavu - pa te pitam. Pitam neku glupost: "Voliš li me? Na što misliš?" Ti odgovaraš: "Aha" i ja pojma nemam koje sam pitanje postavio… Želim da me pogledaš, ali koga možeš nagovarati da te gleda dok vodite ljubav.
Ako je uopće vodite.
Jer ja i dalje ne znam – na koga misliš u tom trenu…"