nedjelja, 25. studenoga 2012.

Svašta nešto (Mada nepovezano)

Mnogi se ljudi kunu u privatnost podataka. Kao nije bitno koji auto voziš, jesi li riješio stambeno pitanje, ma ni imaš li što za jest, ali je sveta stvar da to nitko drugi ne zna. Nemam pojma zašto. Valjda ljudi imaju nečistu savjest i bave se kojekakvim marifetlucima pa im je živa jeza da će svi drugi za to saznat. Istini za volju, da se moje misli emitiraju na nekoj zgodnoj frekvenciji, negdje između Radija 101 i Radija Marije, ne bi ni meni bilo najugodnije. Ima se, da kucnem o touchpad na laptopu, u mom mozgu nać dovoljno stvari zbog kojih neću žalit posthumnu razgradnju vlastitih moždanih stanica. Brate, moj mozak, dok sam budan, radi non-stop. I kad god ne razmišljam o nečem korisnom, postoji opasnost da ode u štetu. Tako da mi je donekle jasna bojazan teoretičara urota i zavjera, da se GMO sije samo zbog toga što je NJIHOVA finalna ideja da NAMA ugrade čipove između moždanih režnjeva.

Međutim, ja bih sad odmah potpisao ukidanje zaštite privatnosti, ali samo pod uvjetom da neću nikad, ni namjerno ni slučajno, dobiti uvid u tuđe privatne informacije. Zamisli užasa da saznam na koji način i kako me ljudi olajavaju. Ionako dajem pretjeranu važnost tuđim komentarima, izbjegavam druženje s pretjerano indiskretnim ljudima, i samo mi treba da saznam što o meni misle i oni diskretni ljudi.

Ma zapravo sam frustiran majmunom koji je na Facebooku implementirao krasni feature, da pošiljatelj poruke vidi kad je primatelj pročita. Pa onda ja znam kad me primatelj poruke ignorira danima, a do sada sam mogao uživati u slatkom neznanju.

Ali nema veze, to ionako lupetam da se narod veseli.

I da opravdam vlastitu čast nakon što me starija sestra prozvala na Facebook stranici bloga, nazvavši me, zbog nerada na blogu, uspavanom ljepoticom.

*

Često mi padne na pamet riječ "štitonoša" i svaki put se zapitam zbog čega gospodin vitez sam nije nosio svoj štit. Pa nije valjda, božemiprosti, kljast pa da ne može štit nosit. Ili je to možda onaj čovac koji viteza nosi na štitu, ako se, kojim slučajem, dotični nađe u horizontalnom položaju. Baš šteta što Ladan više nije živ, inače bih ga s guštom zapitao da mi opiše posao štitonoše, i etimologiju riječi "štitonoša".

*

Kaže neki čovac: "Zašto su se svi raspisali o tom Ibrahimoviću!? On za mjesec dana zaradi onoliko koliko ja neću za 30 godina! Gdje je tu poštenje?"
Čovac dragi, to je zbog toga što ljudi vole gledat Ibrahimovića, jer je iznimno talentiran za nogomet, a nogomet ljude zanima. Ti si iznimno netalentiran za to čime se baviš, a to, povrh svega, ljude ni ne zanima. Nadalje, to što Ibrahimović dobro zarađuje, nikako ne utječe na činjenicu da ti ne zarađuješ dobro. Ne mora svakom biti krajnji cilj mlaćenje love, a neki ljudi svoj talent upražnjavaju na drugačije načine. Dapače, meni je odvratno kad netko sve gleda kroz prizmu novca, ali ovakav komentator očito spada u tu kategoriju. Iliti kraće: Ko te jebe, seronjo!

*

A evo i jedan deseterac, da ne govore kako Jakiša nije bio široke ruke, o nekim iskonskim vrijednostima koje danas padaju u zaborav:

Kad u kući ponestade struje,
U starješinu se tada gleda.
"Gazda, razvodna kutija tu je,
Žena ne popravlja priko reda!"

Stisne šake, sve pucaju prsti,
Domaćin do kutije došeta.
Onda se za teatralnost krsti:
"U pomoć mi Bog i Gospa Sveta!"

Pa odvrne osigurač loši
I zakrpi izgorene žice.
"Samo ćuk za osigurač troši
Kod žene mu i petero dice!"

E, tako je vazda nekad bilo,
Na svakome poštenom imanju.
Kod znalca je, ako mu je milo,
Svitlilo po noći kano danju.

Al' su sad osigurači novi,
Više nisu, kano nekad pravi.
Svaki telac sad za znalca slovi,
Jednim prstom on struju popravi.

2 komentara: